
UN Tornado poslala obratila se ravnateljstvu policije i Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, te Unutarnjoj kontroli MUP-a Republike Hrvatske povodom nemilih događaja na tribinama Krešinog doma. Njihovo priopćenje prenosimo u cjelosti
“Povodom događaja koji su bili na utakmici između Zadra i Cibone
koja se igrala dana 30.4.2017. i kršenja zakona od strane
policije odlučili smo s javnosti podijeliti pismo koje je poslano
ravnateljstvu policije i Ministarstvu unutarnjih poslova
Republike Hrvatske, te Unutarnjoj kontroli MUP-a Republike
Hrvatske.
Na temelju odredbe čl. 5. Zakona o policiji (Narodne novine broj
34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16), Udruga navijača
Tornado Zadar, Bedema zadarskih pobuna 1, OIB 66159753998,
podnosi pisanu pritužbu na rad policijskih službenika na drugoj
utakmici četvrtfinala doigravanja Prvenstva Hrvatske u košarci,
odigranoj 30. travnja 2017. u Zadru, između KK Zadra i KK Cibone.
Udruga navijača Tornado Zadar smatra da su policijski službenici,
prilikom interveniranja na tribini gdje su se nalazili pripadnici
Tornada, grubo prekoračili svoje ovlasti, u prvom redu
prekomjernom uporabom sredstava prisile, a što je za posljedicu
imalo prouzročenje tjelesnih ozljeda pripadnika naše Udruge.
Prije svega, smatramo da se policijski službenici u svom
postupanju nisu rukovodili načelom razmjernosti, propisanom
odredbom čl. 82. st. 1. Zakona o policijskim poslovima i
ovlastima (Narodne novine broj 76/09, 92/14, dalje u tekstu:
Zakon o policijskim poslovima i ovlastima), odnosno u situaciji
kada se ista svrha postiže blažom mjerom, primjerice mjerom
upozorenja ili naredbom, nisu primijenili takvu mjeru.
U konkretnom slučaju, a što jasno proizlazi iz javno dostupnih
video snimki, u trenutku dolaska policije na tribinu s
pripadnicima Tornada, nema niti jedne jedine okolnosti koja
upućuje na zaključak da se svrha koja se postiže sredstvima
prisile, ne bi mogla postići mjerom upozorenja ili naredbom.
Prema tome, iako i odredba čl. 82. st. 3. Zakona o policijskim
poslovima i ovlastima, kao i odredba čl. 127. Pravilnika o načinu
postupanja policijskih službenika (Narodne novine broj 89/10 i
76/15, dalje u tekstu: Pravilnik) propisuju kako se sredstva
prisile upotrebljavaju nakon prethodnog upozorenja, odnosno u
pravilu nakon što se mjerama upozorenja i naredbi nije postigao
cilj njihovog izdavanja, policijski službenici su u konkretnom
slučaju, bez ikakvog stvarnog uporišta za to, odmah primijenili
sredstva prisile.
Iz javno dostupnih video snimki, kao i iz izjava svjedoka
očevidaca, jasno proizlazi kako je policija, bez ikakve stvarne
potrebe za time, upotrijebila tjelesnu snagu, raspršivač s
nadražujućom tvari te palicu.
Odredbom čl. 131. st. 2. Pravilnika propisano je kako policijski
službenik neće uporabiti raspršivač s nadražujućom tvari prema
osobi koja pruža pasivni otpor, dok je odredbom čl. 132. st. 3.
Pravilnika propisano kako policijski službenik u pravilu neće
uporabiti palicu prema osobi koja pruža pasivni otpor.
Iz javno dostupnih video snimki jasno je vidljivo kako su
policijski službenici palicu upotrijebili prema osobama koje su
pružale pasivni otpor, dok su raspršivač s nadražujućom tvari
upotrijebili i prema osobama koje ne pružaju apsolutno nikakav
otpor. Osobito se ističe policijskog službenika koji upotrebljava
predmetni raspršivač s nadražujućom tvari u pravcu skupine osoba
koja mu je u tom trenutku okrenuta leđima, a što se jasno vidi i
na snimkama i na fotografijama! Postavlja se pitanje, kakav točno
otpor pruža osoba okrenuta leđima?
S obzirom da se u konkretnom slučaju radilo o postupanju
policijskih službenika prema skupini osoba, osobito je za
apostrofirati odredbu čl. 148. Pravilnika. Predmetnim člankom
propisano je kako će policijski službenik upozoriti na
protupravno ponašanje skupinu koja se protupravno ponaša, a
ukoliko prijeti opasnost da će izazvati nasilje, policijski
službenik će narediti da se skupina raziđe. Ako se skupina nakon
tako izrečene naredbe ne raziđe, po zapovijedi načelnika
policijske uprave ili policijskog službenika kojeg on za to
ovlasti, ponovit će se naredba uz upozorenje da će u protivnom
biti uporabljena sredstva prisile. Tek ako se skupina ne raziđe
ni nakon ponovljene naredbe i upozorenja, mogu se uporabiti
dopuštena sredstva prisile koja će je s najmanje štetnih
posljedica prisiliti na razilaženje.
Prema tome, redoslijed postupanja je sljedeći: upozorenje,
naredba, ponovljena naredba te uporaba dopuštenih sredstava
prisile. Kako je već ranije naglašeno, u konkretnom slučaju
policija je odlučila preskočiti prva tri koraka te odmah
upotrijebiti sredstva prisile.
Osim toga, među osobama prema kojima je policija upotrijebila
sredstva prisile, točnije raspršivač s nadražujućom tvari i
palicu, nalazio se i veliki broj djece. Naime, sukladno svim
relevantnim domaćim i međunarodnim propisima (članak 1.
Konvencije o pravima djeteta, članak 87. stavak 7. Kaznenog
zakona, članak 202. stavak 37. Zakona o kaznenom postupku itd.),
djetetom se smatra svaka osoba mlađa od 18 godina života.
No, bez obzira na odredbu čl 82. st. 2. Zakona o policijskim
poslovima i ovlastima, koja nalaže policiji da sredstva prisile
prema djetetu primjenjuje s posebnim obzirom, u konkretnom
slučaju su sredstva prisile prema djeci primijenjena jednako
bezobzirno kao i prema punoljetnim osobama.
Nakon što su ovakvi postupci policije izazvali zgražanje
svekolike sportske javnosti, u medijima je izašla navodna
reakcija PU Zadarske, prema kojoj su policijski službenici samo
postupali po zahtjevu delegata utakmice.
Na ovom mjestu ističemo kako nemamo potvrdu da je to doista
službeni stav PU Zadarske, no, ipak smatramo da je potrebno, a
radi nekog budućeg postupanja, kao i radi interesa javnosti,
jasno objasniti odnos između policije, organizatora utakmice te
svih ostalih službenih osoba na športskom natjecanju.
Nitko, niti jedna osoba u športskom objektu, ne može policiji
davati naloge za postupanje. Štoviše, odredbom čl. 5. st. 3.
Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima (Narodne
novine broj 117/03, 71/06, 43/09, 34/11), propisano je kako je
organizator športskog natjecanja dužan postupati po nalogu
policije (ne obratno) glede poduzimanja mjera sigurnosti u
postupku pripreme, organiziranja i održavanja športskog
natjecanja. Dodatno, odredbom čl. 28. st. 2. istoga Zakona,
propisano je kako će policija, ukoliko ocijeni da uslijed
protupravnog ponašanja gledatelja za vrijeme održavanja športskog
natjecanja prijeti opasnost za sigurnost gledatelja i
natjecatelja, zatražiti od službenih osoba koje vode športsko
natjecanje da privremeno ili trajno prekinu športsko natjecanje.
Čak u određenim situacijama policija i sama može zabraniti
održavanje športskog natjecanja (čl. 28. st. 3. istoga Zakona).
Stoga, organizator športskog natjecanja je ovlašten i dužan
poduzimati mjere glede samog športskog natjecanja, kao i donijeti
odluku o njegovom prekidu, no, odluke koje se tiču sigurnost
gledatelja i natjecatelja, a osobito odluke koje se tiču primjene
represivnih mjera, policija donosi u potpunosti autonomno. Prema
tome, “skrivanje” iza navodnog naloga delegata utakmice je
najobičniji, ali ne baš uspješni, pokušaj ekskulpiranja od
vlastite odgovornosti.
Uzgred budi rečeno, usprkos činjenici da je policija bila
ovlaštena zatražiti prekid utakmice, isto nije učinjeno, što
nedvojbeno upućuje na zaključak da sigurnost gledatelja i
natjecatelja niti u jednom trenutku nije bila dovedena u pitanje.
Zaključno, željeli bismo apostrofirati kako se svi navodi koji su
izneseni u ovoj pritužbi mogu vrlo jednostavno provjeriti, budući
da postoji znatan broj svjedoka očevidaca, kao i video snimki, od
kojih su neke i javno dostupne. Smatramo, stoga, kako nadležna
tijela neće imati velikih problema prilikom utvrđivanja stvarnog
činjeničnog stanja; pitanje je samo hoće li biti volje za to.
S poštovanjem,
Udruga navijača Tornado Zadar”



