Za koji dan Zoran Primorac će u Ekaterinburg. U ‘svoj' Ekaterinburg, jer ondje, gotovo 2.000 km istočnije od Moskve, igra već tri godine u tamošnjem klubu.

- Budem i četvrtu, ali sada samo kao igrač. Ne više i kao trener. Sljedeća mi je sezona bitna - rekao je još ljetos.

No, u Ekaterinburg ne putuje kao član kluba već kao hrvatski reprezentativac, na Europsko seniorsko prvenstvo koje počinje 25. rujna. Budući da on ima nastup nešto kasnije, u Rusiju će 27. rujna.

- A joj, našli ste me u pravi tajming. Liječim se već ima pet dana.

Tako je počeo razgovor sa Zoranom Primorcem (10. svibnja 1969.). Našom, ali istinski i europskom, svjetskom stolnoteniskom legendom. Potom je Zoki počeo nizati tegobe s kojima se bori.

- Lud sam i živčan od svega, terapija. Bio sam kod fizioterapeuta Gorana Markovića, sad baš idem i do dr. Bućana. Da se nekako ‘dokotrljam' do Rusije. Radio sam neke vježbe na pripremama reprezentacije, pa mi se upalio mišić kuka. Ne mogu uopće u stranu ići, znate ono, lijevo-desno. Ne mogu se pokrenuti. Onda još imam i upalu tricepsa na ruci od dva turnira u Češkoj i Austriji. Nikako da i to oporavim. Nadam se da ću se uspjeti oporaviti na vrijeme. Malo jesam živčan, malo jesam sada nervozan, malo... Srećom, imam dobre liječnike pa vjerujem da će sve biti u redu.

Ipak, Zoki jest ‘zapeo', a kada on to čini u pravilu uspijeva. U konačnici, govorimo o sportašu sa čak sedam Olimpijskih igara, dok Europskih prvenstava ima...?

- E, to ne brojim. Sjećam se samo da mi je prvo EP bilo 1986. u Pragu. Bilo je pokoje EP koje sam preskočio, posebno u zadnje vrijeme. Recimo, posljednje u Lisabonu.

Punih 29 godina na kontinentalnim smotrama, sigurno najmanje 20 EP-a i još traje. Usput, Primorac je odlučio i više od toga.

- Želim na Igre u Rio! Moje osme. Odlučio sam, zapeo, dogovorili smo se Jean-Michel Saive, mi ‘veterani' - ‘Idemo još jednom'. Išao bih doduše ne u singlu već za momčadski dio natjecanja, ali ipak, broji se.

Naravno da se broji. Inače, upravo se Primorac, Saive i Šveđanin Jörgen Persson svjetski stolnoteniski rekorderi po broju nastupa na OI. Svi po 7.

- Meni je svaki meč koji sada dobijem premija. Tako sam pristupio i turnirima koje sam igrao u Austriji i Češkoj. Ostati što duže u turniru, radovati se svakoj pobjedi bez obzira na suparnika. Slušajte, za mene više nema dobrih i loših suparnika, haha. Svi su sjajni, upola mlađi od mene, sinovi mi mogu biti. Brzi su, jaki, snažni. No, uživam i nastojim uživati u tomu što je duže moguće jer ovo što ja imam i radim, to malo ljudi može. Igrati velike, ‘ozbiljne' turnire. Nisu veteranski turniri, a nisam ni u statusu da mi liječnik zabrani zauvijek se baviti bilo kojim sportom, ha, ha. U tomu uživam, osjećam se povlaštenim da to mogu raditi.

Sve izrečeno ne znači da Zoki pritisak, onaj sportski, više ne osjeća, da mu je svejedno.

- Serena Williams je rekla ‘Pritisak je samo za odabrane'. Znači, ako imaš pritisak, ukoliko to trpiš, onda znači da nešto vrijediš, da se od tebe nešto očekuje. Tako gledam da je svaki stres i pritisak u biti povlastica. To isto tako treba shvatiti, a ne bježati od toga. Ljudi očekuju da ćeš možda i pobijediti, jel' tako?

S kakvim željama, ciljevima odlazite na EP u Ekaterinburg?

- Prvi mi je cilj uopće otići na Europsko, he, he! Dakle, da mogu skupiti 2-3 treninga ondje, da mogu nastupiti. Onda, ako odem tamo i bez bolova, već je veliki uspjeh. Tada vrijedi ona ‘Daj svoj maksimum'. Jest otrcala uzrečica, ali jedina ispravna. Netko to govori, a ne shvaća, a netko govori i uvjeren je u to. E, tada to ima smisla.

Za kraj, ne preostaje nam ništa do sportskoj legendi zaželjeti - odi zdrav u Rusiju...

- Je, i dođi zdrav iz Rusije. Čujte, ipak je to Rusija, ha, ha - u sjajnom raspoloženju ostavljamo Zokija.

Na putu do još jednog fizioterapeuta, na još jednu terapiju. Kuka malo, boli puno, kreće se zasad otežano, ali... Ne brinite, uspjet će to Zoki opet. Kao i toliko puta, toliko desetljeća dosad. Doći će i do Ekaterinburga i do Rija.