Nakon propalog eksperimenta protiv Rome, Inter se vratio svojoj 4-2-3-1 te je u dvije utakmice zabio 12 golova. Momčad je konačno pronašla balans koji joj je nedostajao na početku sezone, a taj balans je, nedvojbeno, trener Pioli
Pioli je shvatio da je će najbolje izvući iz svojih igrača ako ih
stavi na njihove prirodne pozicije. Za Kondogbiju to znači da je
repozicioniran u vezni red bez strogih zadaća, dok Perišić može
igrati bliže protivničkom šesnaestercu bez velikih defenzivnih
obaveza. Ansaldi i D’Ambrosio razvili su se u respektabilne
bekove, a Banega je dobio svu slobodu u veznom redu.
Onaj tko najmanje profitira u cijeloj ovoj revoluciji je Marcelo
Brozović koji je sve, samo ne poseban na određenoj poziciji te ga
Pioli ne može koristiti kao neku tajnu kartu. On može igrati i na
lijevoj i na desnoj strani veznog reda ili u sredini kao
playmaker, ali problem je što Inter na tim pozicijama ima igrače
koji su kvalitetniji od njega.
A tu je i Joao Mario koji je doveden prošlog ljeta za 45 milijuna
eura i sličan je profil igrača poput Brozovića. Samo što je
24-godišnji Hrvat u Inter stigao za 7,5 milijuna eura, a cijena
koja je sada postavljena na njega je 25 milijuna eura te bi ta
cifra odlično sjela u klupski budžet, piše Calciomercato.
Dok se Interovi ‘specijalisti’ bore za svoje pozicije, čini se
kako će Brozović biti žrtva ovog novog sistema.
