Weyand: Bolt je poseban, on je čudo prirode!
Prema matematičkome modelu mjerenja, pekinški rekord Usaina Bolta na
stotki trajat će idućih 20-ak godina. Ljudsko biće, kaže ista studija,
nikad neće trčati ispod 9.45 sekundi.
Do zajedničkog su zaključka došli novinari Wireda, američkog magazina
za tehnologiju, i to nakon što su objedinili nalaze nekolicine
znanstvenih instituta koji se bave biostatistikom i istražuju koje su
krajnje granice fizičkih postignuća ljudske vrste.
Za mjerilo je uzet standardni dijagramski prikaz napretka sprinterskih
rezultata u odnosu brzine atletičara i vremenskog tijeka. U stotinu
posljednjih godina odnos progresije vremenskih rezultata u sprintu
na stotinu metara pokazuje zapanjujuću pravilnost. Skicirana krivulja
pokazuje jasno da je Usain Bolt još daleko od rekordera za sva vremena.
Ljudska će bića, predviđa studija, ići do donje granice od 9.45
sekundi, nakon čega će se krivulja sasvim stabilizirati na jednom nivou
i biti će moguća samo minimalna odstupanja.
Za primjer je uzeto
skakanje u dalj, gdje je rekord Boba Beamona iz 1968. godine, dakle u
posljednjih 40 godina, minimalno popravljen samo u dva navrata.
Prema direktoru Instituta za obradu i analizu podataka u Japanu, Tatsua
Tabate, Boltovo rekordno vrijeme od 9.69 sekundi trebalo bi biti
srušeno 2030. godine, i to ne posljednji put. Ljudska će bića najbrže
trčati u drugoj polovici 22. stoljeća, te će nakon toga ostati na tom
nivou.
Reza Noubary, matematičar sa sveučilišta Bloomsburg u
Pennsylvaniji, smatra da će donja granica na stotki iznositi 9.44
sekunde.
Interesantan podatak, koji objavljuje Wired, jest izračun Jonasa
Mureike, fizičara sa sveučilišta Loyola Marymount u Los Angelsu, koji
je po seizmološkom modelu predviđanja podrhtavanja tla izračunao prije
nekoliko godina da će jedan od sprintera ispod 9.70 sekundi stotinu metara otrčati
2009. godine. Znanstvenik se uplašio vlastitog saznanja, posumnjao u
svoj izračun i odbio objaviti ga kao znanstveni rad.
– Mislio sam da je
to ludo, nemoguće, da se ne može napredovati tako brzo. Svaki dan kad
se sjetim toga, udarim se glavom u zid. Oduvijek me kočila ta sumnja u
brojke – izjavio je Mureika.
Protivnici rezultata ovog istraživanja, poput fiziologa s Metodističkog
sveučilišta u Dallasu Petera Weyanda, tvrde da je znanosti nemoguće
razotkriti puteve čudesnoga antropološkog razvoja.
Upravo je Usain
Bolt, tvrdi Weyand, idealan primjer za tu tvrdnju.
– Vodio sam istraživanje koje je objedinilo tjelesne pojedinosti
najboljih 45 svjetskih sprintera kroz dugi niz godina. Svi su oni
imali otprilike jednaku tjelesnu konfiguraciju. Dok se nije pojavio
Bolt.
– Bolt je poseban, on je čudo prirode. Kada imate tako visokog
atletičara, a tako brzog na startu, onda sve teorije padaju u vodu.
Poput odnosa između velikih i malih životinja, primjerice slona i
glodavca, manje i kraće tijelo brže će pokrenuti svoje mišiće.
Sprinteri na sto metara su tako niži i imaju bržeokidajuća mišićna
vlakna. Trkači na 400 metara mahom su viši i imaju obrnutu, vretenastu
kompoziciju mišićnih vlakana. Ispada da Bolt kombinira komparativne
mehaničke prednosti višeg atlete s kompozicijom mišićnih vlakana nižega
i eksplozivnijeg sportaša.
