Svaki put kada odjenem taj, za mene sveti dres, osjećam se posebno. Za mene je svaki nastup za moj Zadar velika stvar
U svom prvom blogu na stranicama regionalne ABA
Lige, mladi košarkaš Zadra Marko Jurica obratio
se u par rečenica svim košarkaškim zaljubljenicima u
regiji.
Progovorio je o svojoj ljubavi prema rodnom gradu i košarkaškom
klubu, iznio par detalja iz života jednog običnog košarkaša i
opisao koje hobije voli.
Pozdrav svim ljubiteljima košarke i ABA lige. Ja sam Marko
Jurica, imam 19 godina i kao sva djeca u gradu košarke odmalena
sam sanjao da postanem prvotimac Zadra. Od onih prvih šuteva na
koš na kvartovskom igralištu to je bio moj životni san i imam tu
sreću da ga sada i proživljavam. Počeo sam trenirati s pet godina
i to odlukom moje majke, zbog nekih zdravstvenih problema koje
sam tada imao.
Svaki put kada odjenem taj, za mene sveti dres, osjećam se
posebno. Za mene je svaki nastup za moj Zadar velika stvar,
pogotovo pred našim vjernim navijačima. A ove sezone, kada
dobivam sve više prilike u igri, osjećaj je još posebniji.
Košarka je moj život i uživam u svakom trenutku provedenom na
terenu. Naravno, otkako sam postao profesionalac nije baš sve
samo igra, već neke zadaće treba obavljati maksimalno
profesionalno, ali kada to voliš ništa nije teško.
Najviše volim uzbuđenje pred utakmicu i pred sam ulazak u
igru. Često me pitaju imam li tremu, obzirom da igram na poziciji
beka-šutera, na kojoj ruka mora biti najmirnija. Teško mi je
opisati taj osjećaj, ali samo znam da jedva čekam primiti prvu
loptu i ako imam priliku – šutiram. Nemam problema s pritiskom,
jer vjerujem u sebe i u svoj rad. Oduvijek sam volio trenirati i
provodim jako puno vremena u dvorani, kako bih postao što
bolji.
U slobodno vrijeme volim čitati, slušati glazbu i družiti se
s prijateljima. Najdraže knjige su mi Plivač i Preko puta istina
Andrije Terzića, a najčešće slušam Olivera. U našoj svlačionici
je inače dosta zanimljivo, a najviše se nasmijem kroz priču s
fizioterapeutom Mladenom Babićem, koji je u klubu već više od 20
godina.
Primjerice, kada uđem u ambulantu, on mi uvijek lijepo kaže:
“Nije ti ništa, ali nema ti spasa.”
Eto, toliko od mene za prvi put. Ovom prilikom svima želim
sretan Božić i novu 2017. godinu u kojoj ću nastaviti za još
jednim svojim snom – trofejom sa Zadrom.
