"Dvaput sam odbio Real Madrid"
U intervjuu za Sports Illustrated 69-godišnji je bosanski nogometni
trener Ivica Osim otkrio koje ga dvije stvari najviše more kad navečer
legne u postelju.
– Mislim na dvije stvari: što mi bi da sam dvaput odbio ponudu Real
Madrida i što se moglo dogoditi na Svjetskom prvenstvu u
Italiji 1990. godine, odnosno nakon njega – rekao je bivši trener
nogometne reprezentacije Jugoslavije, koji je momčad bivše države vodio
na talijanskom Mundijalu.
– Ljudi se često pitaju što bi jugoslavenska nogometna reprezentacija u
punom sastavu napravila da je igrala na Europskom prvenstvu 1992.
godine. Umjesto nas u turnir je kao zamjena upala Danska i osvojila
turnir. Mene, međutim, više zanima ono što se moglo dogoditi na
Svjetskom prvenstvu dvije godine ranije, pod uvjetom da smo pobijedili
Argentinu u četvrtfinalu.
Možda sam optimist, no u svojoj se osobnoj iluziji pitam što bi se
događalo u Jugoslaviji da smo uspjeli probiti se u polufinale ili
finale. Što bi to značilo državi. Možda ne bi bilo rata da smo postali
prvaci svijeta. Kad trezveno razmislim, nekako ne mogu vjerovati da
bismo postigli baš takav učinak, no ponekad jednostavno sanjate o
nečemu što se moglo dogoditi. Da, kad legnem u svoj krevet i ne mogu
zaspati, mislim si da su stvari na području bivše države mogle završiti
drukčije zbog nas i našeg nastupa na Svjetskom prvenstvu.
Jugoslavija je tada završila nastup u četvrtfinalu porazom od
Argentine nakon raspucavanja penala. Iako je Osim još u prvom
poluvremenu ostao bez pocrvenjelog Refika Šabanadžovića, koji je do tog
trenutka izvrsno igrao flastera na Maradoni, Jugoslavija je s igračem
manje na travnjaku bila bolja momčad koja je stvorila više prilika za
gol.
Unatoč činjenici da je Tomislav Ivković obranio penal Maradoni i
da je Pedro Troglio promašio, za Jugoslaviju su promašili Dragan
Stojković (greda), dok je golman Sergio Goycochea obranio udarce
Dragoljubu Brnoviću i Faruku Hadžibegiću.
Prije toga u fantastičnom je dvoboju osmine finala, jednom od najboljih
na cijelom turniru, Jugoslavija nakon produžetaka pobijedila jaku
Španjolsku 2-1. Utakmicu života odigrao je tada dvostruki strijelac
Dragan Stojković.
– Bila je to utakmica u kojoj su igrači shvatili koliko su jaki.
Španjolska je i tada, kao i danas, bila nogometna velesila. Da, moguće
je to bila najbolja utakmica Jugoslavije pod mojim vodstvom.
Otkrio je također da u dvoboju s Argentinom nije mogao računati sa
svojim stožernim igračem, Slovencem Srečkom Katanecom, i to zbog
fizičkih prijetnji Slovencu.
– Utakmica s Argentinom bila je naša najvažnija na SP-u, najveća
utakmica generacije, no nismo se mogli u potpunosti fokusirati zbog
okolnosti. Srečko Katanec je bio doista vrlo, vrlo važan igrač u našoj
kompoziciji. Prije utakmice me molio da ga ne stavljam u momčad.
Nekoliko sati prije njegovoj su obitelji u Ljubljani prijetili odmazdom
bude li zaigrao protiv Argentine. Shvaćam u kakvoj je poziciji bio.
Kako je mogao igrati dok mu je obitelj živjela u Ljubljani? Naravno da
ga nisam išao nagovarati.
– Ta je jugoslavenska momčad bila u daleko, daleko boljem stanju no što
je tada bila jugoslavenska država. Danas mi se čini uopće bespredmetno
govoriti o tadašnjem nogometu kad je nogomet bio sporedna stvar.
Nogomet je lijepa igra, ali je daleko nebitniji od života. Mnogo je
ljudi ubijeno. Zemlja je bila uništena. Zato nije fer govoriti o
nogometašima i njihovim tadašnjim odlukama s obzirom na ono što je
uslijedilo.
– Jedna je stvar sigurna: da su nogometaši na vlasti umjesto
političara, nikad se ne bi dogodilo ono što se dogodilo na području
bivše Jugoslavije.
Također je Osim pokušao objasniti kako mu je bilo u isti sastav slagati
igrače iz šest jugoslavenskih Republika.
– Zamislite da postoji izbornik Velike Britanije, i da u momčad uzme pet
Engleza, tri Škota i tri Velšanina, a nijednog Irca. Odmah bi izbio
ustanak. Naravno da je bilo pritisaka i pokušaja pritisaka, pogotovo
iz klubova. Nije, međutim, bilo, barem ne za mog mandata, sastavljanja
reprezentacije po nacionalnom ključu. No, bilo je politike. Sve vam je
politika. Svaki vam je nogometni klub politika, kako onda ne bi bila
reprezentacija.
