Malo je danas ljudi koji dio svojih razmišljanja i osjećaja, poimanja nogometa, poglavito malog nogometa, uspješno prenosi
na nogometni puk kao što je Vukšićki “Mladen Delić” –
Marko Mane Ledenko.
Tamo gdje se igra malonogometni
turnir, tamo je i Mane. Njega je
“iznjedrio” njegov Vukšić koji ima nadaleko poznat malonogometni turnir. Mane
je tu počeo sa mikrofonom u ruci dozirati
raspoloženje gledatelja, valičati pobjednika ali i pronaći utjehu za poraženog.
Ugodno ga je
slušati. Mane sve pamti ništa ne piše, dosjetke su mu uvijek pravovremene i na mjestu, zna povezati
sadašnjost i prošlost što njegovoj priči
daje posebnu draž. Pravi užitak za uho slušatelja i pratitelja na malonogometnim turnirima.
– Naš Mane je u mali balun unio nešto što trebamo,
probudio je nadu i razbio apatiju koja nekad vladala na turnirima. Da njega nema bila bi manje interesantna i malonogometna utakmica, kaže jedan Manin poznanik po
imenu Ante..
Da nema Mane – trebalo bi ga izmisliti,
kažu Vukšićani. Stoga ga treba čuvati i držati kao kap vode na dlanu.
