Slovenski strateg na klupi Zadrana glavnim razlogom slavlja u Rijeci apostrofirao je obranu.
Po onoj staroj “ko će kome ako ne svoj svome” Kvarneru 2010 je presudio domaći dečko Goran Vrbanc, koji je na Kozali, na žalost Riječana, demonstrirao formu koja ga je prije problema s ozljedama učinila reprezentativnim kadrom. Za 32 minute igre imao je 22 koša, pet skokova i četiri trice od kojih je posljednja možda bila i presudna (za vodstvo 63-60).
“Mislim da je presudila ta 8-0 serija sredinom zadnje četvrtine i općenito naša odlična igra u posljednjih deset minuta. Što se tiče igranja u Rijeci, bilo je malo čudno. Proradile su emocije, ali to je profesionalizam. To je normalno u našem sportu. Sada nastupam za Zadar i u svakoj utakmici dajem sve od sebe”, objasnio je Vrbanc, dodavši kako nebi imao ništa protiv povratka u Rijeku jednoga dana.
Zadovoljan je bio i slovenski stručnjak na klupi Zadrana Aleš Pipan, koji je odahnuo tek u posljednjoj minuti.
“Dobro smo otvorili susret, ali smo onda loše izveli nekoliko kontri i polukontri što nam je došlo na naplatu. U zadnjoj smo četvrtini fizički dobro reagirali i mislim da nam je pobjedu donijela obrana, a to je nešto što sam uvijek govorio”, izjavio je nakon slavlja Pipan.
S druge je strane razočaraniji bio domaći trener Aramis Naglić, koji je unatoč solidnoj predstavi svojih pulena na kraju ostao bez “skalpa” nad nekadašnjim klubom.
“Presudila je kvaliteta i snaga Zadrana, koji su po meni jedan od najvećih favorita lige. Mi nismo kažnjavali ono što inače kažnjavamo, a oni imaju previše kvalitetnih igrača, prije svega Vrbanca i Ivanova da to ne bi znali kazniti”, zaključio je Naglić.
