Percepcija klimatskih promjena događa se na fizičkoj i psihološkoj razini, no dok psiholoških ne moramo biti svjesni, ove fizičke dijelimo neovisno o političkoj svijesti.
Paraliza mišljenja i djelovanja po pitanju sanacije klimatskih
promjena među ljudima, počinje privlačiti pozornost psihologa,
kognitivista i neuroznanstvenika. S obzirom na kritičnu prijetnju
koju predstavljaju klimatske promjene, postoji hitna potražnja za
inovativnim pravcima istraživanja, smatraju autori Enrico
Cipriani, Angelo Gemignani i Danilo Menicucci nove studije o
svakodnevnoj svijesti promjena u klimi. Oni ističu kako su
“klimatske promjene suštinski složene i zahtijevaju određeni
stupanj apstrakcije”.
“Različiti pojedinci izvještavaju o širokom rasponu i stupnju
opipljivih i osjetilnih iskustava klimatskih promjena”, stoji u
studiji.
Održivo ponašanje
Njihova je pretpostavka da percepcijska i osjetilna svijest o
klimatskim promjenama ima važne posljedice za promicanje održivog
ponašanja, što trenutno nemamo. Cilj njihove studije bio je
osmisliti i standardizirati psihometrijske upitnike za mjerenje
perceptivne svijesti o klimatskim promjenama.
“Fizičke manifestacije klimatskih promjena neravnomjerno su
raspoređene diljem svijeta, a intenzitet im se kreće od relativno
blagih godišnjih temperaturnih promjena do velikih ekstremnih
vremenskih događaja”, ističu autori.
Dodaju kako ti učinci utječu na živote milijuna ljudi: “Međutim,
pojedinci se razlikuju u svojoj vjerojatnosti pripisivanja ovih
učinaka sveobuhvatnom uzroku klimatskih promjena, a također
pokazuju razlike u svojoj sposobnosti primjećivanja i
osvještavanja tih učinaka u svijetu oko sebe”.
PTSP
Autori nisu mjerili stavove koji zahtijevaju neko predznanje, već
su, među ostalim, mjerili osjete – svijest o fizičkim i kemijskim
promjenama u nama, a zbog klimatskih promjena. Stoga su
mjerili percepciju promjena temperature, percepciju promjena
vlažnosti, svijest vlastitih osjećaja i percepcije medijske
pažnje o klimatskim promjenama.
Ističu kako se ovdje radi i o PTSP-u uzrokovanim ekstremnim
vremenskim prilikama radi kojih ljudi mogu izgubiti osjećaj
sigurnosti u vlastitom domu. Autori su nastojali prepoznati
psihološke karakteristike koje su jedinstveno povezane s
klimatskim promjenama.
Rezultati ove studije dali su donekle iznenađujuće rezultate, a
to je da je “svijest o osjećajima” povezana s političkom
orijentacijom, pri čemu je lijevi politički spektar svjesniji
globalne situacije od desnoga. No, kada se mjeri fizikalne
utjecaje – osjete u promjenama temperatura ili vlažnosti – tu
nema razlike. Svjesni ili ne političkih aspekata klimatskih
promjena (na primjer da je rezultat djelovanja ljudi), sva naša
tijela, neovisno o našoj ideologiji prepoznaju promjene na
fizičkoj i biološkoj razini:
Politička opredijeljenost
“Zanimljivo, dodaju autori “kada se promatraju korelacije na
razini podskale, politička samoidentifikacija korelira sa
sviješću o osjećajima i medijskom sviješću, ali ne i sa sviješću
o temperaturnim promjenama ili svijesti o nedostatku vode. Ovo
otkriće moglo bi sugerirati da, dok su društveni i afektivni
aspekti percepcije klime posebno pod utjecajem političkih
sklonosti, osjetilna iskustva nisu”.
Politički aspekt ovih mjerenja otkriva da će oni s većom
“svijesti o osjećajima” prije djelovati “proekološki”.
“Hipoteze koje se odnose na diskriminatornu valjanost i
prediktivnu valjanost ovog instrumenta uvelike su potvrđene našim
statističkim analizama: sudionici koji se identificiraju kao
ljevičari imaju značajno različite rezultate na ljestvici od onih
desničara. To je u skladu s prethodnim nalazima u literaturi o
odnosu između političke polarizacije i percepcije klimatskih
promjena”, ističu autori studije.
Tko želi više
Klimatska percepcija poduprta je dvama odvojenim senzornim
modalitetima: fizičkom i psihološkom. Većina životinja sposobna
je otkriti promjene i znakove koji bi mogli sugerirati nadolazeće
razdoblje smanjenih resursa za preživljavanje. Kada se te
promjene otkriju, životinje se ponašaju kako bi poboljšale svoju
kondiciju, poput migracije ili hibernacije.
Moguće je da ljudi također posjeduju slične evolucijski određene
rezidualne senzorne sposobnosti. Primjerice, molekula geosmin,
koju proizvode aktinobakterije i cijanobakterije u tlu nakon što
su bile izložene vodi, odgovorna je za petrihor (tj.
karakterističan miris prljavštine nakon kiše). Kada se udiše,
ovaj spoj može izazvati pozitivna afektivna stanja i fiziološke
reakcije opuštanja. Može se nagađati da to predstavlja neku vrstu
evolucijski određenog osjetilnog znaka povezanog s prestankom
suše, spekuliraju autori.
“Kada se promatraju korelacije na razini subskale, politička
samoidentifikacija korelira sa sviješću o osjećajima i medijskom
sviješću, ali ne i sa sviješću o temperaturnim promjenama ili
svijesti o nedostatku vode. Ovo otkriće moglo bi sugerirati da,
dok su društveni i afektivni aspekti percepcije klime posebno pod
utjecajem političkih sklonosti, osjetilna iskustva nisu. Ovaj bi
fenomen mogao predstavljati vrijedan predmet budućih
istraživanja”.