Globalno istraživanje u kojemu je sudjelovalo više od pet milijuna djece i tinejdžera iz 50 zemalja sa svih šest kontinenata, pokazalo je da se njihov vid s vremenom konstantno pogoršava, zbog čega danas svako treće dijete pati od kratkovidnosti ili ne vidi jasno objekte u daljini.
Istraživači kažu da su ograničenja nametnuta u vrijeme pandemije
koronavirusa vrlo negativno utjecala na razvoj vida u djece i
tinejdžera s obzirom na to da su oni puno više vremena provodili
pred ekranima, a vrlo malo na otvorenom.
Miopija ili kratkovidnost globalno postaje sve veći
javnozdravstveni problem koji će do 2050. godine utjecati
još na milijune djece, upozorava studija.
Najviše stope kratkovidnosti među djecom uočene su u Aziji – od
miopije pati 85 posto djece u Japanu i 73 posto u Južnoj
Koreji te više od 40 posto njih u Kini i Rusiji.
Najniža stopa kratkovidnosti zabilježena je među mladima u
Paragvaju i Ugandi – oko 1 posto, a u Ujedinjenom Kraljevstvu,
Irskoj i SAD-u od nje pati oko 15 posto tinejdžera i manje
djece.
Istraživanje je pokazalo da se miopija među mladima utrostručila
u razdoblju između 1990. i 2023. kada je porasla na 36
posto, a “znatan porast” kratkovidnosti među djecom
zamijećen je osobito nakon pandemije koronavirusa.
Kratkovidnost obično počinje u djetinjstvu, za vrijeme pohađanja
osnovne škole te ima tendenciju pogoršanja sve dok organ oka ne
prestane rasti, a to je oko dvadesete godine života. Ako se
ne uoči i ne počne liječiti, najčešće brzo napreduje. Rana
intervencija u prevenciji kratkovidnosti može usporiti, čak i
zaustaviti napredovanje kratkovidnosti kod djeteta.
Vjerojatnost za razvoj miopije veća je u istočnoj Aziji,
a ovisi i o genetskom nasljeđu, kao i o ostalim čimbenicima
, poput primjerice iznimno mlade dobi (dvije godine)
kada djeca započinju s obrazovanjem u gradovima poput Singapura i
Hong Konga.
To znači da već u najranijoj životnoj dobi djeca provode više
vremena fokusirajući se na čitanje ili na ekrane, što opterećuje
očne mišiće i kod nekih može rezultirati razvojem kratkovidnosti,
pokazalo je istraživanje.
Za razliku od Azije, u afričkim državama u kojima školovanje
djece započinje u dobi od šest do osam godina kratkovidnost
je sedam puta rjeđa.
Najveću štetu dječjim je očima počinila karantena nametnuta za
vrijeme pandemije koronavirusa u cijelome svijetu. Tada su
milijuni djece bili primorani predugo boraviti u svojim domovima.
“Dokazi koje smo prikupili ukazuju na potencijalnu
povezanost pandemije i ubrzanog pogoršanja vida među mladim
odraslim osobama”, napisali su znanstvenici, dodajući da bi do
2050. ovakvo stanje moglo utjecati na više od polovine tinejdžera
širom svijeta.
Zanimljiv je i podatak po kojemu su razvoju miopije izloženije
djevojčice i mlade žene u odnosu na dječake i mladiće jer ih
većina češće provodi manje vremena na otvorenom, bilo da je
riječ o aktivnostima u školi ili kod kuće, pokazala je studija.
Treba istaknuti i da razvoj djevojčica, a to znači i pubertet,
počinje ranije, što znači da su kratkovidnosti sklonije od
dječaka još u ranijoj životnoj dobi.
Premda se očekuje da će do 2050. najviše djece i tinejdžera koji
pate od miopije živjeti u Aziji u usporedbi sa svim ostalim
kontinentima i i odnosit će se na gotovo 69 posto mladih,
znanstvenici kažu da bi i u zemljama u razvoju ta brojka mogla
dosegnuti čak 40 posto.
Rezultati studije objavljeni su u stručnome časopisu British
Journal of Ophthalmology.