Sagorijevanje biomase i požari ostavljaju traga u obliku zagađenja atmosfere u Zagrebu, pokazuje novo istraživanje hrvatskih znanstvenika koje će biti u potpunosti objavljeno u kolovozu.
Zanimljivo istraživanje hrvatskih znanstvenika o zagađenju u
Zagrebu uzrokovanom sagorijevanjem biomase bit će objavljeno u
kolovozu u časopisu “Atmospheric Pollution Research”, a dijelovi
istraživanja dostupni su već sada.
Studiju su proveli istraživači s Instituta za medicinska
istraživanja i medicinu rada Suzana Sopčić, Gordana Pehnec i Ivan
Bešlić. Naslov rada je “Specific biomass burning tracers in air
pollution in Zagreb, Croatia”, a srećom, bit će objavljen u
časopisu otvorenog izvora, inače ga ne bismo mogli pročitati, jer
je hrvatska pretplaćena na sramotno premaleni broj znanstvenih
časopisa u svim poljima.
Lebdeće čestice
U objavljenom sažetku autori naglašavaju da se radi o prvim
izmjerenim podacima o specifičnim obilježivačima izgaranja
biomase u Zagrebu. Studija je otkrila izvore gorenja
bezvodnošećerne mase u atmosferskim česticama u Zagrebu, na
urbanim lokacijama rezidencijalnog karaktera smještenim u
sjevernom i južnom dijelu grada. Do sada je u Hrvatskoj, kao i u
Zagrebu, slabo ispitana prisutnost anhidrošećera u lebdećim
česticama, što prikazane rezultate čini vrlo značajnim u
razlikovanju prisutnosti spaljivanja biomase u ukupnom
onečišćenju zraka, ističu autori.
Spaljivanje biomase smatra se obnovljivim izvorom energije čija
se upotreba u kućanstvima brzo povećava diljem Europe, napominju
autori (a dodajmo kratko da je svrstavanje sagorijevanje biomase
za proizvodnju toplinske energije jedan od načina na koji se u
Europskoj uniji manipulira kriterijima zelenosti i održivosti) i
nastavljaju: “Uz sve prednosti koje karakteriziraju takav
energent, postoji nekoliko nedostataka ponajviše sa stajališta
kvalitete zraka, a posljedično i s obzirom na utjecaj koji može
imati na zdravlje ljudi i klimatske promjene”.
Autori ističu kako je studija istraživala prisutnost obilježivača
specifičnih za izgaranje biomase u zraku Zagreba, “grada
pogođenog povećanim onečišćenjem zraka uglavnom tijekom zime”.
Markeri gorenja biomase u smislu anhidrošećera, odnosno
levoglukozana, manozana i galaktozana praćeni su u česticama
PM10.
Anhidridni šećeri su derivati monosaharida koji nastaju tijekom
procesa sagorijevanja drvne mase, a njihova prisutnost u
lebdećim česticama upućuje na onečišćenje zraka izazvano gorenjem
biomase.
Sezonske varijacije
Kako piše glavna autorica Suzana Sopčić u svom istraživanju na
istu temu iz 2021. godine: “Ovakvi spojevi prepoznati su kao vrlo
pouzdani indikatori gorenja biomase upravo zbog toga što se
uglavnom ne oslobađaju prilikom nekog drugog prirodnog ili
antropogenog onečišćenja. Ovisno o uvjetima izgaranja kao što su
temperatura, dostupnost kisika te vrsta i vlažnost biomase, mogu
se formirati tri izomera anhidridnih šećera”. Iako je
levoglukozan najzastupljeniji i najčešće se određuje za
dokazivanje onečišćenja nastalog gorenjem biomase, njegovi
izomeri manozan i galakozan također imaju važnu ulogu u
interpretaciji rezultata.
Naime, omjer njihovih masenih koncentracija ukazuje na vrstu
biomase (tvrdo/meko drvo, trava, lišće) te radi li se o kućnom
ložištu ili vanjskom požarištu, piše autorica. Njezina
istraživanja pokazuju kako postoje značajne sezonske varijacije u
prisutnosti ovih tvari u PM10 lebdećim česticama. Pritom su sve
čestice znatno prisutnije u hladnijim dijelovima godine, dok su u
ljeto i proljeće zabilježene znatno niže koncentracije ahidrida u
atmosferi u Zagrebu.
U istraživanjima se pokazalo da levoglukozan visoko korelira s
regionalnim požarima. To je zato što plin koji se emitira
pirolizom drva (biomasa) sadrži značajne količine levoglukozana.
Levoglukozan je marker za izgaranje ugljena kao i drva. Detalje
ćemo čitati u kolovozu.