Naslage bazaltnih stijena na dnu oceana imaju veliki potencijal apsorpcije ugljičnog dioksida, plina koji zadržava toplinu u našoj atmosferi.
Jedna od vizija znanstvenika, koji rade na projektu Solid Carbon,
jest izgraditi platforme na oceanima, na kojima bi se umjesto
vađenja nafte, “ubrizgavalo” ugljični dioksid u morsko dno.
Prema njihovim nacrtima, kroz vjetroturbine “usisavao” bi
se ovaj plin iz zraka te pumpao u rupe na morskom dnu.
Ako bi sve išlo prema njihovu planu, CO2 zauvijek bi ostao
pohranjen u stijenama na dnu oceana, a razliku od drugih tehnika
skladištenja, ne bi dolazilo do vraćanja ugljika u atmosferu i
daljnjeg zagrijavanja planeta.
Zapravo, riječ je o prirodnom procesu, koji se već odvija na
Zemlji jer su bazaltne stijene, kojima obiluju neke morske
lokacije, vrlo reaktivne i sastavljene od metala koji skladište
CO2 i kemijski se spajaju s njim te formiraju karbonatne
minerale. Bazalt je razlomljen i porozan pa ostavlja dovoljno
prostora za nove karbonate koji mogu popuniti praznine.
Primjerice, na Islandu, projekt nazvan CarbFix bio je eksperiment
koji se pokazao uspješnim, a CO2 se otapao u vodi da bi se potom
ubrizgavao u podzemni bazalt. Istraživanje je pokazalo kako se u
roku dvije godine CO2 duboko pod zemljom mineralizirao i
pretvorio u stijenu.
Tijekom pilot projekta Solid Carbon poslao bi se brod s
uskladištenim CO2 na neku lokaciju u oceanu. Potom bi se ondje
izbušila rupa na morskom dnu, u koju bi se ubacio CO2. No najveći
problem za testiranje ove metode je financiranje jer za provedbu
pilot-projekta potrebno je 60 milijuna dolara.