Karijera je dio života koji nas frustrira i ispunjava u isto vrijeme. Ponekad nemamo kontrolu nad izborom kolege ili nadređenog, no taj isti posao može biti dio smisla i doživljaja samih sebe kao kompetentnih pripadnika društva.
Mnogi veliki “karijerni igrači” love upravo to – doživljaj smisla
kroz karijerni put. Trenutne prilike u svijetu mladima sve više
otežavaju karijerne početke “na vrijeme”.
Nazivani su lijenima i nesposobnima (ili je to pak diskurs za
mlade od pamtivijeka?), no oni koji rade s mladima upoznati su s
izazovima njihovog zapošljavanja i jako dobro znaju da riječ
“lijenost” nimalo ne opisuje uzrok ovih zbivanja.
Mladi nekad i danas
Današnje mlađe generacije, kao i svaku generaciju do sad,
predstavljaju specifične karakteristike. Razlike između
generacija su neminovne pa je također za očekivati i da se
generacije na neki način neće razumjeti. Ljudi, sasvim prirodno,
polaze od sebe i svojih uvjeta odrastanja kada se upuštaju u
uspoređivanje i prosuđivanje.
Osobe rođene u godinama nakon 2. svjetskog rata odrasle su u
svijetu koji se oporavljao od ratnih zbivanja. Stopa rađanja
povećala se u mirnom postratnom razdoblju diljem svijeta, zbog
čega se ljudi rođeni u tom periodu (cca 1945. – 1964.)
nazivaju baby boomerima. Nakon njih, u razdoblju od 1965. do
1981. godine rađa se generacija X, specifična po
marljivosti, racionalnosti i generalnom optimizmu – za većinu
svijeta ovo je bilo mirno razdoblje koje je najavilo skorašnju
tehnološku revoluciju.
Pojava revolucije obilježena je i
pojavom milenijalaca (poznata i kao generacija Y),
rođenih od 1981. do 1996. godine. Ovo je prva generacija koja se
dosta rano u svom životu susrela s tehnologijom, a
časopis Time ih je nazvao i
“ja-ja-ja” generacijom.
U usporedbi s generacijom Z (cca 1997. –
2012.), milenijalci su “doselili” u doba
tehnologije. Generaciju Z obilježilo je sveprisustvo
Interneta koji, za ovu generaciju, od rođenja zahvaća sve aspekte
njihovog života – tijelo, zdravlje, hobije, školu, odnose i
slično.
Zato nije neobično da mlade osobe češće vide karijeru na
Internetu kao privlačnu opciju (npr.
kroz influencing ili streaming sadržaja).
Mlađe generacije odrasle su s vjerovanjem da mogu postati “što
god požele”, no s ovim optimizmom sukobili su se veliki
događaji: ekonomska kriza 2008. koja je posebno pogodila južne
dijelove Europe (i Hrvatsku), COVID-19 pandemija i
brojna nova ratna zbivanja koja su samo nadodala na opći osjećaj
nesigurnosti za budućnost.
Ova zbivanja odvijaju se za vrijeme formativnih godina najmlađih
generacija. Negativni povijesni događaji, od kojih je sve teže
dobiti predah uslijed hiperrasprostranjenosti informacija,
unijeli su određenu nesigurnost u većinu nas, što je zasigurno
odigralo ulogu u tome da mlađe generacije imaju znatno više
psihičkih teškoća i/ili nam spomenute teškoće više ne
promiču kao prije.
Posao i mentalno zdravlje
Puno ljudi o poslu priča kao o najgorem neprijatelju za mentalno
zdravlje. To će sigurno reći ljudi koji sagorjevaju na
poslu (ulažu vrijeme i trud značajno iznad svojih kapaciteta
i time si narušavaju tjelesno i mentalno zdravlje) i/ili ljudi
koji doživljavaju mobbing (zlostavljajuće ponašanje od
strane kolega) na poslu.
Iako neka rješenja postoje, radni doživljaji i kolege s
posla česta su tema na savjetovanju – ljudima je važno
da im poslovno okruženje bude ugodno i podržavajuće.
Međutim, radno mjesto može imati velik potencijal za pozitivne
ishode mentalnog zdravlja. Posao može biti izvor
samopouzdanja i doživljaja vlastite vrijednosti.
To je prilika za karijerno napredovanje, a za neke je ljude
i rijetka prilika za socijalizacijom. Razmjena nekoliko
ugodnih riječi ima potencijal pomoći, čak i ako ne razgovarate o
nekoj važnoj temi niti s nekim odviše bliskim. Također, svaki će
posao zahtijevati barem nekakav kognitivni napor, što
može puno značiti starijim zaposlenicima budući da
korištenje kognitivnih vještina djeluje povoljno
na odgađanje nekih neželjenih kognitivna stanja poput
demencije.
S druge strane, prema istraživanju Mokona, Yohannes i Ayano
(2020), slabiji ekonomski uvjeti i nezaposlenost u mlađoj
odrasloj dobi povezuje se s češćom depresijom.
U studiji također navode i da je rizik za razvojem depresije
gotovo dvostruko veći kod mladih koji nemaju kvalitetnu društvenu
potporu te kod onih mladih koji često konzumiraju alkohol.
Jedno drugo istraživanje pokazuje kako duljina
nezaposlenosti predviđa težinu psihičkih teškoća. Koliko god da
je posao, izgleda, važan aspekt ljudskog iskustva, neki ljudi iz
raznih razloga nailaze na velike teškoće u započinjaju svog
karijernog puta.
Što znači “NEET”?
Zbog sve većeg broja mladih koji se muče s pronalaskom posla
generirao se novi pojam – NEET, a odnosi se na mlade od 15
do 29 godina koji nisu u radnom odnosu i nisu ni u kojem
obliku edukacije (NEET = Not in Education, Employment and/or
Training). Posebni su po tome što su često dulje vrijeme
isključeni iz tržišta rada pa su i teže zapošljivi te slabije
motivirani zbog čestih neuspjeha. Iako se radi o prilično
heterogenoj skupini mladih, javljaju se u sve većem broju diljem
svijeta te stoga, zahtijevaju posebnu pažnju.
Mentalno zdravlje je na još jedan način povezano s pripadnošću
NEET skupini – psihičke teškoće i zlouporaba supstanci u
mlađoj dobi predviđaju pripadnost NEET-u kada osoba završi
školovanje.
Radi se o obrascu iz kojeg je teško izaći, gdje nezaposlenost
nepovoljno djeluje na mentalno zdravlje, a narušeno mentalno
zdravlje otežava radnu motivaciju.
Zbog toga se posvuda (i u Hrvatskoj) provode projekti različitih
naručitelja usmjereni na NEET populaciju, čiji je cilj
integrirati ovu skupinu u tržište rada. Stručnjaci koji rade s
NEET populacijom odvajaju vrijeme za razgovor o motivaciji te
drugim svojstvima i životnim prilikama koje mogu biti važne za
pronalazak posla.
U naizgled beskrajnom ciklusu obeshrabrosti i nedostatka posla,
teško je započeti ili nastaviti karijerno putovanje. Manjak
razumijevanja i empatije društva očit je kroz komentare: “Da
želi raditi, mogao bi raditi.”, “Mladi su samo
lijeni.” i slično.
Često znamo pripisivati uzroke nekog “nepoželjnog” stanja ili
ponašanja samoj osobi (češće nego kada se radi o nama) i lako
zaboravimo da ne znamo cijelu priču. Povremeno se trebamo
podsjetiti da ne možemo sasvim razumjeti tuđe iskustvo, ali je
osnažujuće ako pokažemo zanimanje za njega bez osude.
Kako biti tu za NEET populaciju?
Za kraj nudimo nekoliko savjeta kako možete pomoći nekome tko se
muči s pronalaskom posla (ili voljom za time):
Ohrabrite osobu ili joj pomozite da istraži
projekte udruga, zavoda za zapošljavanje i drugih
povezanih institucija koje su usmjerene na mlade nezaposlene.
Mogu uključivati tečajeve za deficitarna karijerna zanimanja,
karijerno savjetovanje, pomoć u pronalasku posla i slično.
Ohrabrite osobu da se javi stručnjaku za mentalno
zdravlje ako se muči sa psihičkim teškoćama ili jednostavno
želi podržavajući razgovor. Možda ima neke teškoće koje ga/ju
mogu omesti u traženju ili obavljanju posla. Mentalno zdravlje
nije privilegija koju si priuštimo tek kada ostvarimo neke druge
stvari u životu, već pravo i prioritet kojeg svi zaslužujemo.
Vi također možete učiniti puno samim time što slušate i “što
ste tu” za njih. Doživljaj da smo viđeni, uvaženi, poštovani
i vrijedni nečije brige može se ostvariti jednostavnim razgovorom
i možda baš vaše riječi podrške budu nečiji vjetar u leđa koji mu
je u tom trenutku potreban.