Albedo efekt na nekim dijelovima planete može izazvati zagrijavanje što može djelomično ili čak potpuno premašiti korist od sadnje stabala s ciljem skladištenja ugljika, no to nije jedina strana medalje.
Već godinama postoje nedoumice oko toga može li zbog albedo
efekta sadnja šuma zapravo imati učinak suprotan od željenoga.
Iako na terenu postoje brojni projekti “vraćanja šuma” i sadnje
drveća, poput opasavanja pustinja sa “zelenim zidovima”,
znanstvenici oprezno upozoravaju da postoje razlike u
tome gdje se sadi drveće; te da sadnja novih šuma ili
šuma pogrešnog sastava može izazvati negativne klimatske
posljedice.
Odnosno, može povećati globalno zatopljenje umjesto da ga smanji.
Oprezno, zbog toga što je kompanijama koje provode krčenja šuma
za kapitalnu korist vrlo lako izokrenuti i izmanipulirati ovaj
argument da nastave sa pristupom “business as usual”.
Međutim, sadnja stabala, odnosno pošumljavanje nekog područja –
na primjer pustinja – ne provodi se samo s ciljem smanjenja
globalnog zatopljenja, već i očuvanja ekosustava, podzemnih voda,
plodnosti tla i razine humusa, proizvodnje hrane.
Stabla se sade i s ciljem stabiliziranja zajednica koje žive u
područjima gdje je tlo toliko erodiralo da ne može proizvoditi
hranu, pa povratno imamo pojavu gladi i brutalnog siromaštva u
takvim društvima.
Ljudi su životno ugroženi
To sve onda vodi ka masovnim emigracijama i svim poteškoćama koje
dolaze uz to, kao što je masovni gubitak života ionako životno
ugroženih ljudi. Jedan od načina da se saniraju takvi društveni
procesi, na globalnoj razini adresiraju se oporavljanjem
neplodnih tala na globalnom jugu.
I to funkcionira. Tamo gdje je povraćena plodnost tla, smanjile
su se emigracije, povećala zaposlenost, pismenost žena (na
primjer u Indiji), i prehrambena neovisnost.
Međutim, sada nam znanstvenici kažu da sadnja stabala upravo tamo
gdje su najviše potrebna mogu imati suprotan učinak i povećati
zatopljenje, umjesto da ga smanje.
Što je albedo?
No, prvo objasnimo uopće što je to albedo. To je riječ iz
latinskog jezika za broj koji pokazuje koliko se svjetlosti
reflektira s površine nekoga tijela.
To je omjer svjetlosti koja se reflektira od
neke površine i svjetlosti koju neka površina
upije.
Potpuno bijelo tijelo reflektira natrag svu svjetlost i ima
albedo jednak jedan, dok apsolutno crno tijelo ne bi odrazilo
ništa i imalo bi albedo jednak nuli, objašnjava Wikipedia.
Za naše potrebe, pojednostavimo stvari i kažimo da se uzima kako
je za klimatske promjene bolje ostvariti veći
albedo.
Veću refleksiju svjetla, odnosno veći albedo, imaju tijela
prekrivena gustim oblacima ili ledom, a manji tamna stjenovita
tijela. To znači da će veći albedo učinak imati svjetlije
površine poput permafrosta, ledenjaka i snijegom pokrivenih
područja, kao i travnjaci, naspram poljoprivrednog zemljišta,
gustih tamnih šuma i urbanih površina.
U meteorologiji se vrijednosti albeda određuju za različite vrste
površine tla. Albedo za tlo prekriveno šumom iznosi pet
do deset posto, suhom zemljom 10 do 15 posto, travom 25 posto,
svježim snijegom 80 posto.
Drugim riječima, ako se područje pokriveno snijegom zagrije,
snijeg se otapa što dovodi do smanjenja albeda, više Sunčeve
svjetlosti se upija i temperatura još više raste.
Vrijedi i obratno: ako se snijeg uhvati na površini, dolazi do
hlađenja. Jačina učinka albeda ovisi o promjeni u albedu i
količini osunčanosti; stoga učinak može biti izuzetno velik u
tropskim krajevima – odnosno, albedo može biti jako malen.
Za razliku od površina pokrivenih snijegom, drveće, i šume obično
imaju tamniju boju i upijaju više sunčeve svjetlosti,
zadržavajući je na Zemlji – obično u obliku viška topline. Budući
da obnavljanje pokrova drveća često uključuje zamjenu svjetlijih
pokrova zemlje – poput travnjaka – tamnijima – drvećem – to
može dovesti do određenog stupnja globalnog zatopljenja, ističu
istraživači Susan Cook-Patton, Natalia
Hasler, Christopher A Williams i Peter
Ellis u članku objavljenom u časopisu Nature krajem
ožujka.
Njihova studija pokazuje da na nekim mjestima ovo zagrijavanje
može djelomično ili čak potpuno nadmašiti korist od skladištenja
ugljika u stablima. Oni su mapirali područja učinka albedo efekta
za cijeli planet. Njihove karte otkrivaju da bi klimatske
prednosti sadnje drveća u savanama u Africi i središnjoj Aziji
bile najviše smanjene albedom. Ali, također identificiraju
područja koja pružaju pozitivne koristi za ublažavanje
klimatskih promjena u svim biomima.
Na nekim mjestima, sadnja drveća mijenja albedo dovoljno da
zatamni područje i time upije još više topline umjesto da je
reflektira natrag u svemir. Na drugim mjestima, utjecaj albeda ne
nadmašuje uklanjanje ugljika čime pridonosi ukupnom globalnom
učinku hlađenja.
Razumijevanje i kvantificiranje ovih varijacija u albedu i
promjeni ugljika presudno je za uspjeh projekta koji ima za cilj
obnovu drveća za ublažavanje klimatskih promjena. Njihove karte
pokazuju da će na mnogim mjestima sadnja novih stabala vjerojatno
pridonijeti globalnom zatopljenju. To uključuje suhe ekosustave
središnje Azije i regije Sahel u Africi, kao i sjeverne dijelove
Sjeverne Amerike, Europe i Azije – područja koja smo istaknuli
kao ona gdje postoje najveći projekti pošumljavanja s ciljem
smanjenja procesa širenja pustinja i stabiliziranja ekosustava i
zajednica koje tamo žive.
Na nekim se područjima mijenja
Znanstvenici stoga ističu kako su svi biomi imali barem neka
klimatski pozitivna mjesta. Štoviše, na nekim se lokacijama
albedo mijenja malo ili nimalo, poput jugoistočne Azije,
središnje Afrike i Amazone, što znači da se potpuno poništava
argument da nije potrebno saditi nove šume čak i u tropskoj
Amazoni.
Albedo je zapravo je mnogo jači u tropskim krajevima – nego u
zemljama bogatima snijegom – jer je u tropima sunčevo zračenje
jače i snažnije. Kad brazilski zemljoposjednici sijeku tamnu
prašumu da je zamijene još tamnijom obradivom zemljom, prosječna
temperatura područja raste oko tri stupnja Celzijusa.
Jedno od važnijih ishoda njihovog istraživanja je da na
prostorima tundre najbolji učinak postiže zasađivanje 311
milijuna hektara stabala umjesto planiranih 889 milijuna hektara,
jer bi upravo ta brojka postigla najbolji klimatski učinak i sa
manje stabla imala dva i pol puta bolji učinak skladištenja
ugljika.
To pokazuje da je nužno strateški planirati s obzirom maksimalnog
učinka za klimu jer je moguće postići više s manjim ulaganjima i
utjecajima na prostor.
Ohrabrujuće, studija također otkriva da su stotine tisuća
projekata sadnje drveća na terenu obično koncentrirani na
mjestima gdje je potencijal za uklanjanje ugljika visok, a
promjena albeda umjerena.
To sugerira da su projekti koji su u tijeku ili planirani
koncentrirani na mjestima koja su dobra za postizanje ublažavanja
klimatskih promjena.
Međutim, većina – oko dvije trećine – ovih projekata na terenu
još uvijek se suočava s albedo offsetom od najmanje 20 posto, što
ukazuje da bi većina – ako ne i svi – projekti trebali uzeti u
obzir promjenu albeda u svom računovodstvu, ističu znanstvenici.