Lijevo ako ti se ne dopadaju i desno ako ti se sviđaju. Posredovanje partnera na društvenoj mreži Tinder započelo je prije 11 godina i osvojilo je svijet. No neki se žale da im je ova aplikacija uništila zdravlje.
I u prošlosti su ljudima na pamet padali svi mogući načini kako
doći do partnera: od seoskih provodadžija, preko omladinskih
klubova, dogovorenih sastanaka, novinskih oglasa.
Ali internet i upotreba pametnih telefona revolucionirali su
posredovanje u traženju partnerice ili partnera za seksualne ili
romantične kontakte, prenosi DW.
Berlinska psihologinja i stručnjakinja za partnersko
posredovanje Pia Kabitzch kaže da je u nizu zemalja
takozvani online-dating postao sastavni dio
svakodnevice, naročito za mlađe generacije. “Anketa provedena
2023. pokazala je da je 79 posto osoba u starosnoj dobi između 16
i 29 godina već zakazivalo sastanke preko interneta, dok u
starosnoj grupi između 30 i 49 isti odgovor dalo 66 posto
ispitanika. Osim toga, najveći broj parova se danas zaista upozna
na internetu.”
Tako su se upoznali i tridesetjednogodišnja
Brazilka Giovana Idalgo Zanforlin i njena
djevojka Julijana. Brazilka kaže da je zakazivanje sastanka
preko aplikacija ili platformi često površno, ali istodobno i
praktično. “Ne moraš nekamo odlaziti da bi upoznala nekoga. I
odmah znaš koju seksualnu orijentaciju ima ta osoba.”
Algoritam odlučuje
Platforme za posredovanje partnera kao što su Tinder, Bumble ili
Grindr funkcioniraju jednostavno. Korisnik napravi svoj profil s
fotografijom i podacima o sebi, ali i o tome kakvu osobu traži.
Algoritam spaja korisnike na temelju mjesta stanovanja, sklonosti
i interesa.
Vodeća platforma na tržištu je Tinder. Osnovana je 2012.
Aplikacija dostavlja prijedloge s profilima koji bi možda
zanimali korisnike. Oni ih sortiraju lijevo ako im se ne dopadaju
ili desno ako smatraju da su zanimljivi. Oni korisnici koji su se
međusobno svrstali na desnu stranu, postigli su
famozni match čime im se omogućuje kontakt
preko chata.
Međutim prilika za match u stvarnosti ne znači
da će se zaista i uspostaviti kontakt, ili da se neće prekinuti
nakon razmjene nekoliko beznačajnih poruka. Kada je prije
nekoliko godina objavljeno da Tinder primjenjuje takozvani
Elo-Score kako bi izmjerio stupanj atraktivnosti korisnica i
korisnika, to je izazvalo negodovanje.
“Čovjek se prodaje kao na tržnici”
Alfonso Rosales Garcia je prije dvije godine došao iz
Španjolske u Berlin. On koristi aplikaciju Hinge, ali i kritizira
površnost takvih aplikacija: “Čudno je, ponekad se osjećam kao da
moram samog sebe prodati u nekoj trgovini.”
Taj 29-godišnji psihoterapeut ukazuje na paradoksalnost
aplikacija za posredovanje partnera – ako dobro funkcioniraju one
brzo gube svoje korisnike. “Ponuđači žele napraviti biznis od
upoznavanja ljudi. Da nije tako, ne bi za novac korisnicima
nudili više vidljivosti.”
I drugi korisnici su frustrirani nekim aspektima elektronske
“burze partnera”. Pia Kabitzsch to potvrđuje. Ona je napisala
bestseler “It’s a date!” Smatra da grešku ne treba tražiti samo u
aplikaciji. “Korisnici sami odlučuju o tome kako će koristiti
aplikaciju i kakva poznanstva će proisteći iz toga. Često su baš
tu uzroci frustracije. Korisnici munjevito prelistavaju profile i
onda se žale na površnost. Oni bez obrazloženja potpuno prekidaju
komunikaciju (engleski pojam je Ghosting, prim. red), i to
opravdavaju time da su aplikacije ionako neobavezne”, kaže ona.
Ovakvo sklapanje poznanstava ima i druge tamne strane. Kao i na
ostalim društvenim mrežama postoji potencijal za stvaranje
ovisnosti. Neki korisnici se ne mogu satima se odvojiti od
aplikacije zbog naizgled beskonačnih mogućnosti.
Svaki match je nova doza dopamina za mozak.
Psihički problemi se mogu povećati
Ako je izbor dostupnih profila prevelik to može preopteretiti i
iscrpiti korisnika. U anglosaksonskoj psihologiji se to označava
kao “Choice-Overload-Effekt”. Kao što u velegradu zbog mnoštva
senzacija i lica opada mogućnost da nekoga primijetite, tako i
kod velikog broja ponuđenih profila opada strpljenje i pažnja
koja se poklanja svakom sljedećem kontaktu.
Provedena su i istraživanja koja pokazuju da ovakve aplikacije
izazivaju stres i nezadovoljstvo, a u nekim slučajevima i
zaoštravaju psihičke probleme. Elias Aboujaoude,
profesor psihijatrije na Sveučilištu Stanford, ispitao je 1.300
korisnika aplikacije Tinder. Na medicinskom blogu Univerziteta on
je u srpnju objavio: “Za ljude koji su suočeni sa psihičkim
problemima izgleda da online-dating nije
efektivan mehanizam za suočavanje s problemom”. Prof. Aboujaoude
se već 15 godina bavi problematičnom upotrebom interneta i vidi
sličnosti s ostalim društvenim mrežama koje mogu prouzročiti
oboljenja kao što su depresija, anksioznost i smanjeni osjećaj
samopouzdanja.
Da bi izbjegle negativne efekte, neke platforme već razmišljaju o
određenim mjerama. ‘OKCupid’ zahtijeva od korisnika popunjavanje
izrazito detaljnog upitnika, kako bi aplikacija mogla bolje
prilagoditi rad korisniku. Aplikacija ‘Once’ na primjer nudi samo
jedan kontakt dnevno, umjesto mnoštva ponuda koje zadržavaju
korisnika satima uz aplikaciju.
Kvaliteta a ne kvantiteta
Korisnice i korisnici također mogu nešto učiniti protiv
frustracije i nezdravog korištenja aplikacije. Kabitzsch
savjetuje da korisnici sami sa sobom razjasne što se točno traži.
Korisnici moraju izdvojiti dovoljno vremena za proučavanje
profila koji su im ponuđeni. Ako se korisniku dogodi da netko s
njim prekine kontakt bez riječi ili da dobije malo ‘lajkova’,
onda mora sebe uvjeriti da to što je “odbijeno” nije on kao
osoba, nego vrlo mali dio koji je ponuđen na uvid na aplikaciji.
Kabitzsch i sama vrlo dobro poznaje i ovisnički potencijal ovih
aplikacija: “Čak sam jednom promašila stanicu, jer sam se
zaigrala ‘Tinderom’.” Ona savjetuje da se redovno rade pauze u
korištenju aplikacije, naročito ako osjetimo da nas mnoštvo
ponuda opterećuje. Svjestan odnos prema takvim aplikacijama može
biti odlučujući u tome hoćemo li zaista upoznati nekoga tko nam
odgovara ili ćemo samo gubiti vrijeme.