Biljke nisu tako tihe kao što inače mislimo. Ako imaju premalo vode ili su kako drugačije pod stresom, proizvode zvukove. To je potvrdilo jedno istraživanje, piše DW.
Biljke pod stresom mogu podići popriličnu buku koja je za
nas nečujna. Ljudi taj zvuk ne mogu čuti, ali insekti i životinje
mogu. Zvukovi su otprilike jačine normalnog razgovora, ali se
odvijaju u ultrazvučnom spektru pa su za čovjeka previsoki, pišu
znanstvenici Sveučilišta Tel Aviv u znanstvenom
časopisu Cell, prenosi DW.
Znanstvenici su zabilježili da na udaljenosti od tri do pet
metara mnogi sisavci i insekti mogu čuti te tonove. Oni su
tijekom istraživanja postavili mikrofone na desetak centimetara
udaljenosti od biljaka, u prvoj verziji istraživanja iz 2019.
Snimalo se i u zvučno izoliranoj prostoriji i u stakleniku.
Biljke su proizvodile zvukove na frekvenciji između 20 i 100
kilohertza.
To što ne čuje ljudsko uho, znanstvenici su transformirali u
zvučne signale koji nalikuju na zvuk pucketanje kokica ili kad se
stisne pucketava folija s mjehurićima.
Algoritam razlikuje vrste stresa po tonovima
Biljke koje su bile predmet istraživanja, bile su rajčica i
duhan. Izlagali su ih različitim uvjetima. U jednom eksperimentu
imale su premalo vode, a u drugom su im porezali stabljiku. Nije
jasno glasaju li se biljke da bi komunicirale s drugim živim
bićima.Da bi imali osnovu za usporedbu, znanstvenici su
promatrali i primjerke koji nisu bili izloženi težim uvjetima.
Ispostavilo se da biljke pod stresom proizvode znatno više
zvukova u odnosu na druge, 30 do 50 na sat. A kada nisu pod
stresom, onda se biljke oglašavaju samo jednom na sat.
Lilach Hadany, stručnjakinja za evolucijsku biologiju, kaže: “Kad
rajčica uopće nije pod stresom, onda je jako tiha”. Pomoću
algoritma znanstvenici su mogli razlikovati vrstu tona koja je
ovisila o vrsti izloženosti stresu.”Zato je vjerojatno da se
prilikom žetve čuju ti zvukovi”, kaže Hadany.
Njen tim je pokazao da sposobnost proizvođenja zvukova imaju i
kaktusi, vinova loza i kopriva.
Rezultati bi mogli imati konkretnu korist za poljoprivredu. Na
primjer, na osnovi razine tonova može se prilagoditi zalijevanje
i na poljima i u staklenicima.
Mjehurići u sustavu
Znanstvenici kažu da se uzrok zvučnog oglašavanja biljaka mora
potražiti u njihovoj unutrašnjosti. Kod biljaka koje dobijaju
nedovoljnu količinu vode, dolazi do takozvane kavitacije –
stvaranje mjehura vodene pare prilikom isparavanja. Oni se šire i
skupljaju. To dovodi do vibracija.Molekularni biolog na
Sveučilištu Heinrich Heine u Düsseldorfu Sibaji Kumar
Sanyal hvali ovo istraživanje. Prema njemu, na osnovu vrste
tona može se odmah utvrditi kad biljkama nedostaje vode.
“Prije svega, algoritmi i tehnika snimanja su jako dobri.” Dodaje
da je za buduća istraživanja važno u njih uključiti i druge
biljne vrste.
Prethodne studije istog tima iz Izraela već su pokazale da
biljke također čuju i reagiraju na zvukove životinja te otkrile
da morski peršin oslobađa slađi nektar kada je izložen zujanju
pčele.