Godine 1963., 17-godišnji Randy Gardner nije spavao nevjerojatnih 11 dana i 25 minuta. Ostao je budan za potrebe projekta za znanstveni sajam u Kaliforniji, postavivši tako svjetski rekord.
Guinnesova knjiga rekorda više ne prati ovaj podvig: prestali su
primati prijave 1997. zbog, kako su objasnili “velikih opasnosti
povezanih s nedostatkom sna,” piše Livescience.
Koje su to opasnosti? Što se događa onima koji dugo pate od
nedostatka sna?
“Nedostatak sna je kumulativan”
San je ključan za izvršne, emocionalne i tjelesne funkcije, a
nedostatak sna povećava rizik od čitavog niza zdravstvenih
problema, uključujući dijabetes, bolesti srca, pretilost i
depresiju, kaže američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti.
Stručnjaci kažu da je ljudima potrebno 6-8 sati sna svaki dan.
Ipak, nije rijetko da ljudi, posebice studenti, ostanu budni
čitavu noć i tako ne spavaju 24 sata.
U ovoj fazi postaje izazovno razlikovati san i budnost, kaže dr.
Oren Cohen, liječnik medicine sna u njujorškoj bolnici Mount
Sinai. Kada ste 24 sata neprestano budni, u aktivnosti mozga vide
se signali da ste na granici sna i budnosti, iako izgledate
budno, kaže Cohen.
To se zove mikrosan. Ljudi koji ne spavaju dugo vremena možda
izgledaju budni, no njihov mozak nesvjesno prelazi u stanje
abnormalnog sna, koji uključuje intervale slabog fokusa ili čak
halucijacija. “San preuzima, mozak neizbježno pada u san. Ljudi
će mi često reći ‘nisam spavao tjednima’, no to je gotovo
nemoguće,” kaže dr. Alon Avidan koji vodi Centar za poremećaje
spavanja na sveučilištu UCLA.”Teško mi je povjerovati da netko
može ostati budan dulje od 24 sata bez ovakvih epizoda,” dodao je
Cohen.
Ipak, teško je precizno odrediti koliko dugo netko može ostati
budan i kako se pojavljuju nuspojave. Kronični nedostatak sna – u
kojem pojedinac dugo vremena ne spava – toliko je katastrofalan
da se smatra neetičnim proučavati ga na ljudima, kaže Avidon.
Prisilno držanje u stanju budnosti koristi se kao metoda
psihološkog mučenja.
Iako se dugi period nedostatka sna ne može proučavati, ipak
postoje podaci o ljudima s rijetkom nasljednom bolešću naziva
fatalna familijalna insomnija (Fatal Familial Insomnia, FFI). Ti
pacijenti imaju genetsku mutaciju koja izaziva abnormalno
akumuliranje proteina u mozgu, što s vremenom pogoršava spavanje.
Njihova tijela počnu propadati i oni s vremenom umiru zbog
naslaga proteina koje oštećuju njihove moždane stanice. Od ovog
poremećaja većina pacijenata umre u prosjeku u roku od 18
mjeseci.
“Za svaki sat vremena izgubljenog sna potrebno je osam sati sna
za oporavak”
Studije provedene na štakorima 1989. godine pokazale su da
životinje mogu bez sna izdržati između 11 i 32 dana prije nego
uginu.
Studija na ljudima iz 2019., objavljena u časopisu Nature and
Science of Sleep, otkrila je da sudionici mogu održavati
relativno normalnu razinu budnosti i opreza do 16 sati nedostatka
sna. No nakon 16 sati dolazi do značajnog pada pozornosti,
uvećanog kod sudionika koji su patili od kronične nesanice.
Studija iz 2000. otkrila je da nespavanje 24 sata smanjuje
koordinaciju između očiju i ruku jednako kao i 0.1 posto alkohola
u krvi. Posljedice nedostatka sna nakon 24 sata uključivale su
smanjeno vrijeme reakcije, nerazgovijetan govor, smanjenu
sposobnost donošenja odluka, smanjeno pamćenje i koordinaciju,
iritabilnost, lošiji vid i sluh, navodi Cleveland Clinic.
Nakon 36 sati, ljudi u krvi imaju povećane markere upale, a
dolazi i do neravnoteže hormona i usporavanja metabolizma, navela
je klinika. Malo je istraživanja o tome što se događa nakon 72
sata, ali poznato je da ljudi postaju anksiozni, depresivni,
počinju halucinirati i imaju problema s izvršnim
funkcijama.Istraživanje američkih liječnika pokazalo je da
nedostatak sna povećava takozvani burnout i broj liječničkih
grešaka. Rezidenti kirurgije u Izraelu pokazali su pojačanu
impulzivnost, sporije kognitivne procese i smanjene izvršne
funkcije nakon 26-satne smjene, pokazala je studija iz 2021.,
objavljena u časopisu Medical Education.
Radnici koji rade u smjenama također su u opasnosti od posljedica
nedostatka sna jer oni često ne spavaju dovoljno, ne mogu
uspostaviti rutinu sna i često moraju spavati dok je vani dan,
što nije prirodno za ljudski ciklus.
Ključno je znati da ne možete jednostavno nadoknaditi nedostatak
sna kasnije. Nedostatak sna je kumulativan, što znači da oni koji
ne spavaju dovoljno skupljaju neku vrstu “duga spavanja”. Za
svaki sat vremena izgubljenog sna potrebno je punih osam sati sna
za oporavak, upozorava Avidon.
Ograničavanje spavanja također je rizično: Iako posljedice na
sposobnost koncentracije mogu biti ozbiljne, ponekad ih mi sami
ne primjećujemo, jednako kao što netko misli da je sposoban
voziti iako je pod utjecajem alkohola. Ti ljudi ne znaju da se ne
mogu dovoljno dobro fokusirati, kaže Cohen.