Vjerojatno ste čuli za podatak da u snu nenamjerno progutamo prosječno osam pauka godišnje. Čini se da je riječ o običnom mitu koji je nastao u eri interneta, ali njegovo porijeklo nije baš sasvim jasno.
Znanstvenici se slažu da ne postoje nikakvi podaci ili dokazi
koji bi sugerirali da ljudi doista u snu nesvjesno gutaju pauke.
Zapravo, sama ta ideja kosi se i s biologijom ljudi, i s
biologijom pauka.
Prije svega, ljudsko tijelo u snu nije nešto što bi privuklo
pauka. Čak i u najdubljem snu, ljudi dišu, hrču i trzaju se,
njihova srca kucaju – sve te aktivnosti stvaraju vibracije na
koje su pauci izuzetno osjetljivi, a te su im vibracije poput
signala upozorenja i govore im da nas se klone. Osim toga, ljudi
uglavnom spavaju zatvorenih usta, a ako osjete da im nešto gmiže
po licu, odmah će se probuditi. U svakom slučaju, premda je
moguće da ćete progutati pauka u snu, vjerojatnost za to je
iznimno mala. Otkud onda mit o osam progutanih pauka godišnje?
Smatra se da je taj podatak prvi puta spomenut u knjizi Lucy W.
Clausen o insektima objavljenoj 1954. pod naslovom ‘Kukci –
činjenice i folklor’. Četiri desetljeća kasnije, pozivajući se na
tu knjigu, novinarka Lisa Birgit Holst napisala je članak o
urbanim mitovima u ranim fazama interneta.
U tekstu objavljenom 1993. u časopisu PC Professional, Holst je
priču o osam progutanih pauka godišnje navela kako bi ilustrirala
svoju tezu o tome da su ljudi lakovjerna bića koja mogu u svašta
povjerovati, te kako je internet medij kojim se takve
izmišljotine mogu vrlo lako proširiti. Dakako, njezin je članak
izazvao suprotan učinak: mit o gutanju pauka u snu viralno se
proširio i postao ‘činjenica’.