Rastu u očevu trbuhu, loši su plivači i svako im oko gleda zasebno. Morski konjici, predatori umiljata izgleda, pokazatelji su zdravog okoliša kojih je u Jadranu sve manje.
Može ga se uočiti već na nekoliko metara od
plivačke zone, često repom ovijenim oko morskog bilja kako
ga ne bi odnijele struje. Loš je plivač pa se od napadača brani
mimikrijom.
Ovi kameleoni podvodnog svijeta plivaju pomoću male leđne peraje
i upravo tada ih je najlakše zamijetiti, kaže Bruno Ačkar,
magistar zaštite okoliša i instruktor ronjenja.
“Nalazimo ih u blizini morskih struja koje im osiguravaju
dovoljnu količinu planktona. Hrana su im i sitne ribe, račići te
ličinke, a kako nemaju razvijen probavni sustav moraju stalno
jesti”, opisuje.
Kada im je obrok dostupan, hitro ga zgrabe ili s udaljenosti od
tri centimetra usišu. Kretanje plijena prate tako što pomiču
jedno oko neovisno o drugome pa ne odaju svoju nazočnost.
To je jedina životinja kod koje mužjak nosi i održava mrijest
nakon što ženka položi jajašca u njegov tobolac. Novo
istraživanje otkrilo je da se bebe morskih konjica razvijaju u
trbušnoj vrećici nalik ljudskoj posteljici.
Ugrožena vrsta
Morski konjic zaštićena je vrsta prema Washingtonskoj konvenciji
iz 1975. Diljem svijeta ih hvataju za akvarije, trofeje, ali i u
religijske pa čak i prehrambene svrhe.
U Sredozemlju je izložen zamjetnom smanjenju brojnosti što bi mu
moglo ugroziti opstanak, navodi se u dokumentu Međunarodne udruge
za očuvanje prirode (IUCN).
Broj im se smanjuje zbog devastacije staništa i ljudskog
djelovanja poput koćarenja ili jaružanja morskog dna.
“Povlačna ribolovna oprema izuzetno je štetna za morske
ekosustave i život na dnu”, tvrdi Ačkar.
Vedran Dorušić, predsjednik Zajednice ronilačkog turizma HGK,
nadovezuje da se neki ribolovni alati smatraju tradicionalnima, a
zapravo to nisu.
“Nešto što se prije radilo rukama, a danas hidraulikom, ne može
se svrstati pod tradicionalno. Strojevi mogu raditi bez
prestanka”, upozorava.
Svjetska organizacija za zaštitu prirode (WWF) nedavno je pozvala
na ukidanje velikih poreznih olakšica na gorivo za ribolovne
alate u aktivnostima koje odudaraju od ciljeva postavljenih u
strategiji EU-a o biološkoj raznolikosti kojom se želi zaštititi
najmanje 30% kopna i mora u EU.
Rezolucijom Europskog parlamenta iz 2017. o ulozi turizma
povezanog s ribarstvom, ribolov se nastoji učiniti održivijim i
mora zdravijima, a sektor uključiti u alternativne aktivnosti kao
što je ekološki turizam.
Provedba je, međutim, diskutabilna.
Dorušić i Ačkar pokrenuli su projekt ‘Seahorse story’ kako bi
popularizirali jadranske morske konjice, poglavito na otoku Pagu.
Ideja je došla od turista koji se uvijek oduševe kada ih ugledaju
prilikom zarona.
Plan je na plaže postaviti informativne ploče da kupači znaju da
ih tu ima, da su zaštićeni i da ih ne treba dirati, a u postupku
je i izrada edukativne knjižice.
“Oni bi mogli općenito biti poticaj na zaštitu morskog okoliša
jer će ljudi radije čuvati konjica nego morsku travu”, kažu
Dorušić i Ačkar.
Dugokljunić i kratkokljunić
Europski parlament u srpnju je iz proračuna EU-a odobrio 6,1
milijardi eura za razvoj održivog plavog gospodarstva i očuvanje
ribarskih zajednica za razdoblje 2021.- 2027.
Cilj Europskog fonda za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu
(EMFAF) potaknuti je države članice na stvaranje održivijeg
ribolova i akvakulture te tako zaštititi i obnoviti morsku
bioraznolikost.
Uzimajući u obzir ciljeve Zelenog plana, eurozastupnici su se
složili da je 30 posto sredstava fonda potrebno namijeniti za
borbu protiv klimatskih promjena.
“Viša temperatura mora podrazumijeva više algi koje odumiranjem
na dnu stvaraju naslage. Bakterije ih razlažu pa dolazi do stanja
anoksije – nedostatka kisika. Ako se to dogodi na području
prebivanja morskog konjica, cijela populacija nestaje”.
Morski konjic, osim što predstavlja jednu od najdražesnijih
životinjica podmorskog svijeta, pokazatelj je i zdravog okoliša
te još jedan bitan čimbenik za održavanje ravnoteže ekosustava u
kojem obitava.
U Jadranu žive dvije vrste, dugokljunić i kratkokljunić.
“Zadržavaju se u priobalnom pojasu i preferiraju pjeskovito
kamenita dna obrasla livadama morske trave i algama. Viđamo ih na
dubinama od 1 do 15 metara”, kaže Ačkar.
Zbog rastućih prijetnji, obje vrste su zaštićene Konvencijom o
međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje flore i faune
(CITES) te su uključene u dokument o zaštiti prirode EU-a. Štite
ih i hrvatski zakoni.
Ukoliko ih uočite, nipošto ih ne vadite iz mora jer tom prilikom
udahnu zrak koji ne mogu izbaciti.