Nedavni razorni tornado u Češkoj, stravična tuča u Italiji, oluje po Hrvatskoj, ništa više nije neobično. Jedino je neobično koliko je to sada učestalo
Vjetar koji lomi grane drveća i pri kojem je hodanje sasvim
otežano i gotovo nemoguće u stručnoj meteorološkoj literaturi
naziva se olujnim vjetrom. Brzine koja se pritom razvijaju negdje
su između 75 i 90 kilometara na sat, a na udare još i znatno
više.
Takve brzine uobičajene su i česte u primorju i Dalmaciji, način
života i gradnje uglavnom je prilagođen klimi s čestim olujnim
vjetrom. Međutim, isti takav vjetar u kontinentalnim
područjima često oštećuje infrastrukturu, uništava
poljoprivredne usjeve, ruši stabla, često uništava i imovinu.
Koliko smo puta samo vidjeli snimke otkidanja nedovoljno
učvršćenih limenih krovova ili crijepova, ponekad čak tek
naslaganih na drvenu konstrukciju krova, što nema baš
nikakve šanse odoljeti olujnim udarima vjetra.
Unazad deset godina u Zagrebu imamo prosječno dva dana godišnje
olujan vjetar, a što je više nego u razdoblju između 2000.
i 2009. godine kada je takvih dana godišnje u prosjeku bilo
– samo jedan.
Neka vas ne zavara, rekorder je 1984. godina sa šest olujnih
dana, najviše otkako postoje dostupni
podaci za Zagreb, ali prosječna godišnja učestalost se
ipak neumitno povećava.
Sva akumulirana toplina snažan je potencijal za izrazite,
ekstremne pojave koje se događaju, a koje će u sve toplijoj i
vlažnijoj budućoj atmosferi zasigurno biti češće i intenzivnije.
Akumulirana toplina potencijal je za ekstremne pojave, a
u sve toplijoj i vlažnijoj atmosferi savršeno je jasno da će
ovakve pojave biti sve češće.
Pojava tornada na kopnu nije neuobičajena. Međutim, scene kakve
smo gledali u Češkoj koju je krajem lipnja poharao jedan takav,
mogle bi prema scenarijima globalnog zatopljenja postati češće,
možda čak i uobičajene.
U Pločama je 4. kolovoza 1981. godine izmjerena dosad
najviša temperatura u Hrvatskoj, 42,8 °C. Iako taj rekord nije
oboren u službenom mjerenju, zadnjih desetak godina u prosjeku su
bile toplije nego one iz prethodnog desetljeća. Češći su i
topinski valovi.
Budućnost je sažeta u tri riječi: toplije, kišnije i sušnije.
Ekstrema je bilo i bit će ih i dalje, samo što će biti sve
razorniji i bit će ih sve više.
Gromade leda od 14 kilograma
Povijesni zapisi, veće ili manje pouzdanosti, kažu tako da
je 1537. godine u Bologni padala tuča u komadima do 14
kilograma. U noći sa 10. na11. listopada 1979. na području
Splita, padala je, pak, tuča veličine teniske loptice.
Scene kakve su viđene prošli mjesec u poplavama u
Njemačkoj ili pri tuči u Italiji koja je
razbila na desetke automobila na autocesti, nisu dakle
nezabilježene, ali sada se javljaju češće.
U poplavi 17. srpnja 1962. godine na području Nove
Gradiške utopilo se pet ljudi. Samo, velika zagrebačka
bujična poplava iz 2020., koja je ostala u sjeni pandemije i
potresa, poplava u Gunji, nedavna bujična poplava kod Našica, i
to već druga posljednjih godina u tom kraju… sve
to dogodilo se u samo zadnjih deset godina.
11. srpnja1970. pijavica je zahvatila Veneciju, bilo je 36 mrtvih
i 500 ozljeđenih. 21. lipnja 1999. tornado je počupao na
desetke stoljetnih stabala bukve na Psunju, a 2013. godine
ciklona Teodor je srušila na tisuće stabala na Medvednici. 7.
listopada 1956. pored Vrsara u Istri primjećeno je 17
pijavica.
Većina nepovoljnih vremenskih prilika već se događala
kroz povijest, ali je vrlo izgledno da će većina nas biti
svjedoci sve češćih nevremena i esktrema. Što sušnijih, što
toplijih i što kišnijih. Osnovna zadaća, uz očuvanje prirodnih
resursa je prilagođavanje načina gradnje, poljoprivrednih kultura
i mjesta života u budućnosti.