Skupina tasmanskih vragova pronađena je u udaljenim dijelovima australskog otoka Tasmanije, potaknuvši time nadu da će se ta ugrožena vrsta spasiti od izumiranja
Tobolčari koji žive jedino na Tasmaniji posljednja su dva
desetljeća pogođeni zaraznim tumorom lica koji je izbrisao gotovo
80 posto populacije.
Četrnaest primjeraka, nezaraženih tom bolešću, pronađeni su
tijekom osmodnevne konzervatorske ekspedicije na jugozapadu
otoka, u blizini zaljeva Wreck i Nye, otkriva David Pemberton,
voditelj programa Save the Tasmanian Devil.
Životinje su stare između 18 mjeseci i pet godina.
“Ovaj pronalazak veoma je važan”, ističe Pemberton. “Posebno je
važna geografska lokacija na kojoj su pronađeni jer su bili u
potpunosti izolirani od ostatka populacije”.
“Uvjereni smo da ih ima još”, zaključio je.
Vragovi koji su dobili ime zbog svojeg glasanja nalik režanju,
najveći su tobolčari mesožderi na svijetu. U odrasloj dobi
narastu do 70 centimetara dužine i teže do 12 kilograma.
Znanstvenici su prikupili njihov izmet kako bi istražili
mikrobiom, a uzeli su i tkivo biopsijom ušiju. Primjerci su
trenutno analizirani u laboratoriju kako bi se istražila genetska
raznolikost zdravih vragova i usporedila se sa zaraženim
populacijama.
“Pronalazak vragova sa svježom genetskom raznolikošću daje nam
priliku da možda spasimo populaciju”, naglašava Pemberton.
Tasmanski vragovi izgubili su genetsku raznolikost i skloni su
razmnožavanju s bliskim srodstvom, što je štetno i dovodi do niza
drugih problema.
Znanstvenici upravo smanjenu genetsku raznolikost vide kao uzrok
brzog širenja bolesti jer ona znači i nedostatak odgovora
imunoloških sustava.
“Kad pronađemo populaciju poput ove javlja se potencijal genetske
raznolikosti, što je uzbudljivo jer ih možemo seliti i znatnije
miješati”, ističe Pemberton. “To nam daje nadu u njihovo
preživljavanje”.
Smrtonosni tumor koji je pogodio vragove uzrokuje bolne čireve u
ustima i grlu koji sprječavaju te tobolčare da jedu. Prenosi se
razmnožavanjem ili međusobnim borbama.
Ako se bolest ne stavi pod nadzor, znanstvenici strahuju da bi ta
vrsta mogla nestati u nekoliko godina, poput tasmanskog tigra.
Posljednji primjerak te vrste umro je 1936. godine.
Gubitak vragova bio bi štetan i za održavanje ekosustava
Tasmanije, upozorava Pemberton.
“Tasmanski vragovi su važni jer su postali glavni mesožderi nakon
što je nestao tasmanski tigar. Ne bismo samo izgubili jedinstvenu
vrstu, nego bi se utjecaj osjetio i na lokalni ekosustav”.
