Široko je rašireno uvjerenje da je uzrok raka psihološki. U reprezentativnom istraživanju Njemačkog centra za istraživanje raka čak 61 posto ispitanika složilo se s tvrdnjom da psihički stres može uzrokovati rak.
Kada je poslovnoj savjetnici Sabini Dinkel prije dvije godine
dijagnosticiran uznapredovali rak jajnika, vidjela se u
grobu.
Nakon što je prebrodila prvotni šok, Dinkel (51) je krenula u
potragu za literaturom iz koje će saznati više o svojoj bolesti.
Ono što je pronašla samo ju je dodatno deprimiralo. Mnoge knjige
kazivale su da je sama kriva za bolest zato što je vodila nezdrav
život i jer nije dovoljno brinula o vlastitu zdravlju.
Široko je rašireno uvjerenje da je uzrok raka psihološki. U
reprezentativnom istraživanju Njemačkog centra za istraživanje
raka čak 61 posto ispitanika složilo se s tvrdnjom da psihički
stres može uzrokovati rak. No jasnih dokaza za to nema.
“Stajalište da možete dobiti rak na temelju svojeg raspoloženja,
stresa na radnom mjestu ili zbog toga jer ste, primjerice,
izgubili voljenu osobu.. znanstveno je neodrživo”, kaže
psihoonkolog Imad Maatouk iz sveučilišne bolnice u
Heidelbergu.
Po njemu se rak razvija zbog nekoliko faktora: genetske
predispozicije, riskantnog ponašanja poput pušenja ili čiste
slučajnosti.
Nema nikakvih dokaza da pozitivnim stavom možete izbjeći rak,
kaže Maatouk koji je zato vrlo skeptičan prema “pozitivnom
razmišljanju” kakvo se često propagira u knjigama o samopomoći.
Iako psiha ne može izliječiti rak, može pomoći u kvaliteti života
pacijenata, naročito u ranoj fazi bolesti kada još imaju osjećaj
da nad njom imaju nekakvu kontrolu, napominje Maatouk.
Naime, oko 30 posto pacijenata razvije psihološke probleme kao
posljedicu bolesti. Postoje tehnike opuštanja koje mogu ublažiti
uznemirenost i strah. Mnogima od njih potrebna je i
psihoterapija.
Dinkel je sredstvo za ublažavanje tjeskobe otkrila u humoru. Kako
nije mogla pronaći neku vedriju knjigu o raku, napisala ju je
sama i naslovila je “I s rakom se možete smijati”.
I način na koji drugi ljudi reagiraju na rak može biti težak
za one oboljele. “Članovi obitelji i prijatelji mogu pomoći, ali
mogu biti i dodatni teret”, kaže ravnateljica Njemačkog
infomativnog centra za rak dr. Susanne Weg-Remers.
Ona ih savjetuje da ne rade ono što bi sami očekivali u istoj
situaciji, nego da izravno pitaju pacijenta što mu treba.
Dobronamjerne, ali banalne opaske poznanika mogu iritirati
pacijente. Sabine Dinkel kaže da su joj najviše na živce išle one
poput “Samo trebaš misliti pozitivno” ili “Pobijedit ćeš ti
to!”.
A njoj se rak vratio godinu nakon kemoterapije. “Uvijek sam
mislila da će me takav razvoj događaja potpuno nokautirati, ali
nije”, rekla je.
O prijatelja i rođaka je zatražila da joj u bolnicu
šalju razglednice koje će je nasmijati. Ona to zove
“hihotavom kemoterapijom”.
