Na TEDxTucsonu, dr. George Land šokirao je publiku kada je objavio nevjerojatne rezultate testa kreativnosti razvijen za NASA-u, ali koji je naknadno korišten za testiranje školske djece.
NASA je kontaktirala dr. Georgea Landa i Beth Jarmana kako bi
razvila visoko specijalizirani test koji će im dati sredstva za
učinkovito mjerenje kreativnih potencijala NASA-inih raketnih
znanstvenika i inženjera, piše Ideapod.
Test se pokazao vrlo uspješnim za NASA-ine svrhe, no
znanstvenicima su ostavili nekoliko pitanja: odakle dolazi
kreativnost? Jesu li neki ljudi rođeni s njom ili su je naučili?
Ili to proizlazi iz našeg iskustva?
Znanstvenici su tada testirali 1.600 djece u dobi između 4 i 5
godina. Ono što su otkrili šokiralo ih je. Ovo je test koji gleda
na sposobnost da se s novim, različitim i inovativnim idejama
pristupi problemima.
Što mislite, koji postotak te djece je upao u kategoriju mašte
koja je u granicama genijalnosti?
Punih 98 posto!
Postaje zanimljivije
Ali ovo nije prava priča. Znanstvenici su bili toliko
zaprepašteni da su odlučili napraviti longitudinalnu studiju i
ponovno ispitati djecu, pet godina kasnije kad su imali deset
godina.
Rezultat? Samo 30 posto djece sada je upalo u kategoriju mašte
koja je u granicama genijalnosti.
Kad su djeca testirana s 15 godina, postotak je pao na 12 posto!
Što je s nama odraslima? Koliko nas je još uvijek u kontaktu s
našim kreativnim genijem nakon godina školovanja?
Nažalost, samo 2 posto.
I za one koji sumnjaju u dosljednost tih rezultata – ili misle da
bi mogli biti izolirani slučajevi – ti rezultati zapravo su bili
replicirani više od milijun puta, piše Gavin Nascimento čiji je
članak prvi put upozorio na ovu nevjerojatnu studiju i njegovu
šokantnu implikaciju: školski sustav, naša naobrazba, udaljava
nas od našeg kreativnog genija.
“Razlog za to nije previše teško shvatiti; škola, kako to jasno
zovemo, institucija je koja je povijesno uspostavljena kako bi
služila željama vladajuće klase, a ne običnih ljudi.”
“Da bi takozvana elita mogla održavati svoje raskošne životne
stilove otvorenog luksuza – tamo gdje najmanje pridonose, ali
uživaju najviše – shvaćaju da djeca moraju biti zaglupljena i
mora im biti ispran mozak kako bi prihvatili njihov gramzivi
sustav umjetne oskudice, beskrajnog iskorištavanja i neprekidnog
rata”, piše Nascimento.
Što sada? Možemo li regenerirati našu kreativnost?
Land kaže da imamo sposobnost da budemo na 98 posto ako želimo.
Iz onoga što su otkrili iz studije s djecom i od načina na koji
mozak funkcionira, postoje dvije vrste razmišljanja koje se
odvijaju u mozgu. Obje se koriste različitim dijelovima mozga i
to je sasvim drugačija vrsta paradigme u smislu kako ono oblikuje
nešto u našem umu.
Jedan se zove divergentna – to je mašta, koja se koristi za
stvaranje novih mogućnosti. Druga se naziva konvergentna – kada
donosite odluke, testirate nešto, kritizirate, procjenjujete.
Dakle, divergentno razmišljanje djeluje poput akceleratora, a
konvergentno razmišljanje djeluje kao kočnica.
“Otkrili smo što se događa s tom djecom kada ih školujemo –
podučavamo ih da istodobno koriste obje vrste razmišljanja”, kaže
Land.
Kada netko zatraži od vas da smislite nove ideje i vi ih
iznesete, ono što će vam u školi reći je: “Pokušali smo to
prije”, “To je glupa ideja”, “Neće funkcionirati” i tako dalje.
Evo što moramo prestati raditi:
“Kad zapravo gledamo u unutrašnjost mozga, vidimo da se neuroni
međusobno suprotstavljaju i zapravo smanjuju moć mozga jer stalno
procjenjujemo, kritiziramo i cenzuriramo”, kaže Land.
“Ako djelujemo pod strahom, koristimo manji dio mozga, ali kad
koristimo kreativno razmišljanje, mozak živne.”
Što je rješenje?
Moramo ponovno pronaći tog petogodišnjaka. Ta sposobnost koju mi
kao petogodišnjaci posjedujemo nikada se ne gubi.
“To je nešto što vježbate svaki dan kada sanjate”, podsjeća nas
Land.
Kako ćete pronaći petogodišnjaka?
Land nas izaziva sve: Sutra, uzmite vilicu, probudite
petogodišnjaka i smislite 25 ili 30 ideja kako ćete poboljšati tu
vilicu.
Prevela: Suzana Prnjak za atma.hr
