Na vijest o novom lijeku za rak pluća koji je izumio molekularni biolog Igor Štagljar sa svojim timom u Kanadi, koji će biti klinički testiran i u zagrebačkoj Klinici za plućne bolesti Jordanovac, reagirao je u četvrtak ugledni hrvatski znanstvenik Ivan Đikić.
On je ocijenio kako je vrijedno svako otkriće koje pomaže
oboljelima od tumora ali se takvi rezultati moraju činjenično i
bez senzacionalizma medijski predstaviti, kako bi pacijenti, koji
s pravom imaju velika očekivanja, znali što konkretno mogu
očekivati od novih lijekova.
“Upravo radi toga senzacionalna najava profesora Igora Štagljara
u javnosti o revolucionarnom lijeku protiv tumora pluća ima svoje
pozitivno lice i ne tako pozitivno naličje”, ističe Đikić u
osvrtu upućenom javnosti.
Rezultati istraživanja lijeka još nisu objavljeni ni u jednom
znanstvenom časopisu
Pozitivnim ocjenjuje potvrdu predstojnika Klinike Jordanovac
Miroslava Samaržije da je lijek u pripremnim (administrativnim)
fazama koje će trajati do ljeta, kada bi trebala započeti
klinička ispitivanja samo na pacijentima koji imaju mutacije u
EGFR (oko 10 osoba u Hrvatskoj), kao i to što Štagljar ima
određene molekularne spoznaje o tom lijeku koji djeluje na
stanice tumora pluća u kulturama.
“Negativni aspekt ove najave jest činjenica da znanstvene
rezultate istraživanja tog lijeka profesor Štagljar još uvijek
nije objavio ni u jednom znanstvenom časopisu i, posljedično, oni
nisu prošli kritičku znanstvenu recenziju. Profesor Štagljar
također još nije s javnosti podijelio podatke o vrsti i imenu
lijeka, stoga nije poznato radi li se o potpuno novom
revolucionarnom lijeku ili o već prije korištenom, ali usavršenom
lijeku. Javnost ima pravo znati konkretne činjenice o vrsti i
djelovanju lijeka”.
Đikić ističe kako takva situacija neminovno nameće pitanje javne
odgovornosti za senzacionalizam u medijskoj prezentaciji, te
ocjenjuje kako bombastične vijesti bez kritičkog propitivanja ne
doprinose kvalitetnom informiranju građana nego služe promociji
pojedinaca i/ili nekih lobističkih interesa.
“Zamislite kako se osjećaju oboljeli od tumora pluća kada slušaju
emisiju na HRT-u o senzacionalnom lijeku koji je spreman za
liječenje tumora pluća, a samo dan nakon toga čuju da će prva
klinička ispitivanja tog lijeka započeti tek za šest mjeseci i da
to nije univerzalni lijek za tumore pluća nego može biti
primjenjiv samo u maloj podgrupi pacijenata. Takva medijska
prezentacija šteti znanstvenom napretku, ali i, što je posebno
pogubno za razvitak društva, vodi stvaranju nepovjerenja javnosti
u znanost i medije”, naglašava Đikić.
To nije novi inovativni lijek
Dodaje kako se, prema dostupnim podacima, radi se o inhibitoru
tirozin kinaza koji je već odobren od američke Agencije za hranu
i lijekove (FDA) za liječenje tumora. Stoga to nije novi
inovativni lijek koji je otkrio Štagljar nego lijek koji ima
svoje registrirano ime u farmaceutskoj industriji i pripada većoj
grupi lijekova koji se već koriste u liječenju tumora pluća.
Štagljar je, nastavlja Đikić, pokazao da jedan od tih inhibitora
tirozin kinaza može djelovati na tumorske stanice pluća koje
imaju trostruke mutacije gena EGFR, točnije EGFR
L858R/T790M/C797S mutacije, dok za detaljniju analizu njegovog
otkrića treba pričekati s objavom znanstvenih rezultata.
“Na kojoj vrsti tumora pluća će se vršiti ispitivanja na KBC
Jordanovac i koliko je pacijenta zahvaćeno takvim tumorom? Raditi
će se na podvrsti tumora nemalih stanica pluća koje imaju
trostruku mutaciju u genu EGFR. Ta podvrsta tumora pluća
predstavlja vrlo mali udio (oko 1-2 posto) svih vrsta tumora
pluća. Trostruka mutacija u genu EGFR pojavljuje se pretežno kod
rezistentnih tumora nemalih stanica pluća koji su već bili
podvrgnuti liječenju s inhibitorima tirozin kinaza”.
Inhibitori tirozin kinaza su, pojašnajva Đikić, kemijski spojevi
koji se reverzibilno ili ireverzibilno vežu za enzimatsku domenu
i blokiraju rad tirozin kinaze. “U tumorskim stanicama
tirozin kinaze poput EGFR često budu amplificirane ili mutirane i
imaju povećanu aktivnost koja doprinosi tumorskoj proliferaciji.
Inhibitori mogu blokirati takve onkogene signale”.
Pritom Đikić ističe kako u kliničkoj praksi postoji već oko
desetak inhibitora tirozin kinazne EGFR za liječenje raznih
tumora.
“Njihova djelotvornost se očituje u produženju života pacijenata
3 do 12 mjeseci. Rezultati su dosta limitirani jer tumori vrlo
brzo razvijaju rezistenciju na te lijekove stvaranjem mutacija u
EGFR genu. Rezistencija se može pojaviti i zbog mutacije PIK3CA i
BRAF gena te amplifikacije MET receptora. Stoga se danas sve
češće primjenjuje kombinirana terapija raznih kinaznih
inhibitora”.
Korištenje odobrenog lijeka može započeti brže
Ističe kako je inhibitor tirozin kinaze već odobren kao lijek te
je prošao sva preliminarna ispitivanja (toksikologija,
bioraspoloživost i koncentracije), pa korištenje odobrenog lijeka
za drugu namjenu, ovaj puta za tretiranje tumora pluća, može
započeti brže.
Đikić na kraju napominje kako osvrtom želi doprinijeti
konstruktivnoj javnoj diskusiji na temelju dostupnih znanstvenih
podataka.
“Svoju karijeru započeo sam na istraživanju tirozin kinaza, na
čemu sam i doktorirao radeći u laboratoriju profesora Josepha
Schlesingera, koji je vodeći svjetski stručnjak u
istraživanju inhibitora tirozin kinaza. Od tada kontinuirano
radim na protein kinazama više od 20 godina. Otvoren sam za javnu
raspravu s kolegama znanstvenicima i onkolozima uključujući i
profesora Štagljara kako bismo javnosti zajednički približili
potvrđene i točne podatke o ovoj važnoj temi”.
Svako otkriće koje pomaže oboljelim od tumora je vrijedno ali se
takvi rezultati moraju predstaviti činjenično i bez
senzacionalizma. Tada će pacijenti znati što mogu konkretno
očekivati od novih lijekova te će rasti povjerenje građana u
znanost, znanstvenike i medije, ističe Đikić.
