Potpredsjednica Hrvatskog psihijatrijskog društva Dolores Britvić upozorava da je depresija u porastu, što potvrđuju podaci Međunarodne federacije za mentalno zdravlje (World Federation for Mental Health) koji pokazuju da je u prethodnoj godini od nje bolovao svaki dvadeseti čovjek na svijetu.
Britvić, koja je bila predsjednica Organizacijskog odbora I.
Hrvatskog kongresa o psihotraumi, održanog prošlog tjedna u
Splitu, u razgovoru za Hinu ističe da depresija vrlo štetno
utječe na radno funkcioniranje i produktivnost stanovništva, a
smatra se da svakoga dana u svijetu oko 3000 ljudi počini
samoubojstvo zbog depresije.
Depresivni ljudi neka potraže pomoć
“Ljudima bih poručila da potraže pomoć ako osjećaju smetnje jer
im liječnici uvijek mogu pomoći. Postoje različiti načini za
pomoć, ponekad je dovoljna kratkotrajna psihoterapija, ponekad
lijekovi, ponekad dugotrajni psihoterapijski tretmani, ali nikada
ne odustajemo”, kaže Britvić.
Na kongresu u Splitu govorila je o tome kako se traumatski
događaji, posebno u djetinjstvu, mogu dovesti u vezu s
psihotičnim simptomima ili psihotičnim poremećajima, uključujući
i shizofreniju.
Iako izgleda da postoji povezanost između trauma u djetinjstvu i
kasnijih poremećaja, dosadašnja istraživanja nisu jasno pokazala
uzročno – posljedičnu vezu, što znači da utjecaj imaju i drugi
čimbenici koje je teško kontrolirati, prvenstveno genetski.
Traumatski događaj, kao i genetski i okolinski utjecaji mogu
učiniti osobu ranjivom za razvoj svih vrsta psihijatrijskih
poremećaja, uključujući i psihozu, a kao važan psihološki
mehanizam u reakciji na traumu Britvić navodi nesposobnost
integracije traumatskih sjećanja, povezivanja sjećanja i
osjećaja, odnosno zaboravljivost traumatskih događaja.
Uslijed traumatskih sjećanja može doći do disocijacije – složenog
psihofiziološkog procesa koji potiskuje traume i čini ih
nedostupnim našem sjećanju. No, i potisnuta traumatska sjećanja
mogu utjecati na naše osjećaje i ponašanje.
“Disocijacija ponekad, primjerice u sanjarenju, može biti
normalna ali i patološka kod višestruke ličnosti, te može biti
promatrana kao stanje ili kao proces”, rekla je Britvić.
Kod primarnog nedostatka sposobnosti za povezivanje, senzorni i
emocionalni aspekti traumatskog događaja ne mogu se integrirati u
memoriju već se taj dio sjećanja drži izvan svjesnog. Na
kliničkom planu manifestiraju se intruzivnim sjećanjima, što
znači spontanim nevoljnim prisjećanjima traumatskog događaja,
noćnim morama i “flashbackovima” koji su dio kliničke slike
PTSP-a, rekla je Britvić.
Dugotrajna skrb za oboljele od PTSP-a
Stotinjak stručnjaka iz cijelog svijeta proteklog je tjedna u
Splitu tri dana razgovaralo o psihotraumi, utjecaju
psihotraumatoloških događaja na cjelokupni život i funkcioniranje
pojedinca.
Obrađivali su način na koji trauma djeluje na pojedinca, govorili
o povezanosti utjecaja psihotraume na cjelokupno zdravlje, koje
sve psihološke i psihijatrijske poremećaje može izazvati, na koji
način treba pristupiti liječenju i koji su novi modaliteti za
liječenje i rehabilitaciju oboljelih.
O metodama rehabilitacije za oboljele od PTSP-a govorili su
liječnici Klinike za psihijatriju Vrapče u Zagrebu, koji su
ustvrdili kako veliki broj oboljelih ima ozbiljne poteškoće u
funkcioniranju u svakodnevnom životu, radu i uključivanju u život
društvene zajednice, zbog čega postoji potreba za dugotrajnom
psihijatrijskom i zdravstvenom skrbi o njima.
Povod za održavanje kongresa bila je 15 obljetnica osnutka
Regionalnog centra za psihotraumu u Splitu, koji su Ministarstvo
branitelja i KBC Split osnovali 2002. godine. Kako je prethodno
donesen Nacionalni program za pružanje psihosocijalne pomoći
žrtvama rata isti su centri osnovani u još tri regije, sa
sjedištima u Zagrebu, Rijeci i Osijeku.
Najvažnija im je djelatnost bio rad s ratnim veteranima i
članovima njihovih obitelji, a kako su u to vrijeme imali i
socijalnog radnika pružali su elemente psihosocijalne pomoći i
edukacije zdravstvenih radnika, te poticali znanstveni i
istraživački rad.
