Čak četvrtina korisnika interneta u Hrvatskoj prati neprofitne medije, čiji je je broj u Hrvatskoj u stalnom porastu, ali rasprave o njihovim sadržajima, kvaliteti i demokratskoj ulozi padaju u drugi plan pred onima o nesigurnom institucionalnom i financijskom položaju, rezultati su istraživanja objavljenih u novom broju časopisa Politička misao.
Rezultati istraživanja imaju implikacije i za hrvatsku medijsku
politiku, koja bi poticanjem neprofitnih medija uz ostvarivanje
medijskog pluralizma i raznolikosti jačala demokratski potencijal
građana, zaključak je autorica teksta Dine Vozab, Zrinjke Peruško
i Antonije Čuvalo s Fakulteta političkih znanosti.
Što je treći sektor?
Medije trećeg sektora zovu različito: neprofitni, mediji
zajednice, grassroots mediji, alternativni, mediji civilnog
društva, građanski mediji, pa i radikalni i guerilla mediji.
Medijski treći sektor obuhvaća medije koji ne pripadaju ni javnom
medijskom sektoru, npr. Hrvatska radiotelevizija, ni
komercijalnom sektoru u koji spadaju primjerice Nova TV i RTL TV,
nego sektoru civilnoga društva, ističe se.
UNESCO se za njih koristi pojmom “mediji zajednice” te ih
definira kao one koji “ne djeluju za profit, već za društvenu
korist i korist zajednice, trebali bi biti u vlasništvu, služiti
i biti odgovorni zajednici u ime koje djeluju, te bi trebali
omogućiti participaciju zajednice u stvaranju programa”,
podsjećaju autorice.
Broj neprofitnih medija u Hrvatskoj u stalnom je porastu. Prema
najnovijim podacima u Upisniku Agencije za elektroničke medije
evidentirano je 30 programa neprofitnih audiovizualnih i 14 audio
produkcija – dok je broj prijavljenih udruga koje ih proizvode
nešto manji – te 106 neprofitnih pružatelja usluga elektroničkih
publikacija najrazličitijeg karaktera.
U odnosu na podatke koje su koristile autorice članka iz 2016.
godine, broj neprofitnih audiovizualnih produkcija smanjen je za
četiri, a broj neprofitnih pružatelja usluga elektroničkih
publikacija porastao za 16.
No još je važnije napomenuti da su istraživanja obavljena
početkom 2013., te da je snažan razvoj trećeg medijskog sektora
uslijedio nakon toga.
Također, u opisu društvenog konteksta neprofitnih medija ne
spomine se potres u kojem su se ti mediji našli dolaskom ministra
kulture Zlatka Hasanbegovića, koji je raspustio Povjerenstvo za
neprofitne medije i ukinuo sredstva Ministarstva kulture koja su
se dodjeljivala iz prihoda od lutrije, a koji su bili najveća
stavka za podršku neprofitnih medija.
Iako je treći medijski sektor u Hrvatskoj sve osvješteniji i
organiziraniji, ideja o njemu je još uvijek nedovoljno prihvaćena
i postoji značajno nerazumijevanje ciljeva ili svrhe takvih
medija, a malobrojni su i empirijski radovi o tome, ističu
autorice razloge istraživanja i dodaju: “čini se da taj sektor u
Hrvatskoj još treba proći fazu definiranja svog identiteta i
društvene uloge te priopćavanja svoje pozicije javnosti i posebno
svojim publikama”.
74 posto ih ne zna za neprofitne medije
Anketa je provedena online među 1208 sudionika u sklopu projekta
Centra za istraživanje medija i komunikacije Fakulteta političkih
znanosti u prvoj polovici veljače 2013. Napominje se da je udio
korisnika interneta u Hrvatskoj 2012. bio 70 posto, da su
korisnici interneta u prosjeku mlađi, urbaniji i obrazovaniji od
ostalog dijela populacije, zbog čega su stariji slabije
zastupljeni u istraživanju.
Rezultati su pokazali da neprofitne medije koristi oko 26 posto
ispitanika. Među 74 posto ispitanika koji ne koristi neprofitne
medije, kao najčešće razloge ističu da nisu čuli za njih (45
posto), da ih ne zanimaju (31 posto) ili da imaju naviku
informiranja iz drugih medija (23 posto).
Publike neprofitnih medija ne razlikuju se od prosječnog
korisnika interneta po dobi, osobnim primanjima, stupnju
obrazovanja, vrsti profesije i veličini naselja u kojem žive,
kaže se u rezultatima istraživanja.
Korisnici neprofitnih medija statistički značajno više slušaju
političke intervjue (15 posto) i obrazovni radijski program od
prosječnog korisnika interneta, pa se i po toj karakteristici
mogu ubrojiti u skupinu informativno zainteresirane publike, kaže
se.
I u tiskanim medijima nastavlja se izdvajanje navika publika
neprofitnih medija kao više zainteresiranih za informativne
sadržaje od ostale populacije.
Publike neprofitnih medija značajno više prate informativne i
dokumentarne programe na televiziji te umjetničku fikciju na
televiziji, kaže se u istraživanju.
Jačaju demokratski potencijal građana
Rezultati istraživanja idu u prilog pozitivnom normativnom
doprinosu neprofitnih medija u Hrvatskoj za demokraciju u vidu
informiranja građana i poticanja građana na sudjelovanje u
politici. Publike neprofitnih medija u Hrvatskoj imaju jači
politički interes, jači osjećaj unutarnje djelotvornosti, više
prate informativne i dokumentarne programe od ostalih publika,
sudjeluju u konvencionalnim i nekonvencionalnim oblicima
političke participacije, te vjerojatnije pripadaju idealnom tipu
građana “politički aktivnih vođa mnijenja”, kaže se.
Međutim, publike neprofitnih medija ipak u tolikoj mjeri ne
smatraju neprofitne medije “alternativom matici”, odnosno ne
koriste ih zbog nedostatka povjerenja u medijski sustav u odnosu
na druge publike, već da vjerojatnije neprofitni mediji djeluju
kao dodatni informativni izvor drugim medijima.
Drugim riječima, korisnici interneta u Hrvatskoj se polariziraju
na politički aktivnije koji će se ujedno informirati i iz
neprofitnih medija te na manje politički aktivne koji će
zadovoljavati svoje informacijske potrebe prateći matične medije,
kaže se u i istraživanju i zaključuje da rezultati istraživanja
imaju implikacije i za hrvatsku medijsku politiku, koja bi
poticanjem neprofitnih medija uz ostvarivanje medijskog
pluralizma i raznolikosti jačala demokratski potencijal građana.
