Hrvatska i Dinarski krš bogatiji su za jednu mnogonogu špiljsku životinju, strigu, koju su stručnjaci pronašli u pet pećina na Velebitu i opisali u novom broju međunarodnog znanstvenog časopisa ZooKeys
Strige nisu jako poznate u javnosti, pa ih nerijetko pogrešno
smatraju stonogama. Ipak, strige u svijetu broje oko 8000 vrsta,
koje imaju različite brojeve nogu, od 30 do 354, ali ni jedna baš
100 nogu.
Jedno poznato ime nove strige je ono koje su joj dali stručnjaci
tijekom znanstvenog opisa, Eupolybothrus liburnicus, ili
prevedeno na hrvatski, “liburnijska velekamenjarka”. Ona ima
najmanji mogući broj nogu za svoju skupinu, ali to je još uvijek
30 njih, odnosno 15 pari nogu.
Strige su brzi grabežljivci koji truju kukce i njima se hrane, a
najopasnija vrsta na Sredozemlju može narasti do 17 centimetara.
To je četverostruko više od 43 milimetra duge liburnijske
velekamenjarke.
Novu vrstu pronašla je hrvatska biospeleologinja Ana Komerički,
najprije ispod kamena u Plitkoj peći, kod Gornjih Čabrića
nedaleko Obrovca, a potom u još tri pećine na južnim padinama
Crnopca na Južnom Velebitu kod kanjona rijeke Krupe – u
Skorupuši, Rašljekovcu i Bundalovoj pećini – te u maloj Markovoj
špilji, pećini sa slankastom vodom nekoliko stotina metara
udaljenoj od mora kod sela Seline.
Eupolybothrus liburnicus je troglofilna vrsta, što znači da nije
strogo prilagođena samo na špiljska staništa, nego može opstati i
izvan špilja. Međutim, naseljava vrlo mali prostor, za sada
je pronađena u samo nekoliko objekata na tom području. Već na
Krki nalazimo drugu vrstu, Eupolybothrus cavernicolus, koja je
tek nedavno opisana, 2013. godine, objašnjava Ana
Komerički.
Ane Komerički je strigu pronašla i u mračnom i u svijetlom dijelu
pećine duge svega tridesetak metara, s velikim ulazom i bogatim
nakupinama siga. Pored hrvatske biospeleologinje, znanstveni rad
potpisuje još troje kolege iz Austrije, Njemačke i Bugarske.
Rod velekamenjarki, kojem pripada novoopisana striga, poznat je
ravno stotinu godina i obuhvaća četrdesetak vrsta i podvrsta od
Istočne Europe do Sredozemlja, uključujući najveće njegove otoke
Korziku, Kretu, Cipar, Sardiniju i Siciliju, ističe se u radu.
Liburnijska velekamenjarka je svijetlo-smeđa do žućkasta, a donji
dio tijela i noge su joj blijede. Ima jednostavne čeone oči
sastavljene od 6-7 redaka, antene duge oko 18,5 milimetara i diše
s pomoću 25 traheja, koje su smještene gore i na bokovima.
U Hrvatskoj trenutno ima više od 290 tzv. tipskih lokaliteta,
odnosno pećina u kojima su pronađene i opisane nove vrste. Iz
njih je opisano malo više od 460 vrsta i podvrsta.
Inače u Hrvatskoj je pronađeno oko 500 vrsta koje su prilagođene
isključivo životu u podzemlju, a u Dinarskom kršu, koji zahvaća
prostor od Udina u Italiji do Skadarskog jezera, oko 1350
podzemnih vrsta, odnosno troglobionata.
