Hrvatski robotičari zadnjih godina gotovo redovno osvajaju prva mjesta na regionalnim i svjetskim natjecanjima, i iako robotičarska tradicija seže još od 1961. kada je hrvatski inženjer elektrotehnike s kolegama konstruirao prvog robota u bivšoj Jugoslaviji, robotičari drže da se toj grani još uvijek ne pridaje zaslužena pažnja.
Tajnik Hrvatskog robotičkog saveza (HRS) Željko Krnjajić je rekao
kako je robotika u osnovnom školstvu predstavljena u samo jednom
poglavlju u udžbeniku predmeta Tehničke kulture za osmi razred.
Izrazio je nadu kako će se, prije svega, povećati tjedna satnica
Informatike kako bi se dobila bolja podloga za nastavak
obrazovanja u robotici.
Komentirajući odnos Ministarstva znanosti i obrazovanja (MZO)
prema robotici rekao je da se ministarstvo nalazi pred
prekretnicom. S jedne strane su potrebe za napretkom u
obrazovanju, gdje bi se više oslanjalo na moderne tehnologije,
ali se s druge strane javlja otpor promjenama.
“Dok je vani tehnološki napredak prihvaćen objeručke i robotika
ulazi u kurikulume, kod nas se vode rasprave treba li informatika
imati status redovitog predmeta u nastavi. Inicijtiva za
promjenom svakako ima, ali se to sporo odvija”, ističe Krnjajić.
Prokomentirao je projekt Croatian Makers Instituta za razvoj i
inovativnost mladih u Hrvatskoj (IRIM), koji je pokrenuo kampanju
i prikupio više od 250.000 američkih dolara kako bi uveli
microbit tehnologiju u hrvatske škole i djeci približili osnove
robotike i programerstva.
“Projekt je zaista impresivan, ako pogledamo brojke s kojima se
barata. Budući da je jedan od glavnih ciljeva HRS-a razvitak i
promocija robotike, pozdravljamo svaku inicijativu na tom polju”,
naglasio je. Ipak, Krnjajić smatra da je rano komentirati njegov
učinak na sustav. Kaže da je projekt više informatičke nego
robotičke naravi, no i kako je na informatičkom nivou tu učinjeno
zaista mnogo.
“Robotika je interdisciplinarna i sastoji se od mehanike,
elektronike i informatike. Dakle, da biste pomogli razvoj
robotike trebate pokrenuti kvalitetne aktivnosti u svim tim
granama. S te pozicije smo i pokušali uspostaviti kontakt s
IRIM-om, ali još od njih nismo dobili odgovor”, ustvrdio je
Krnjajić. Kazao je kako je HRS otvoren za suradnju sa svima koji
se bave robotikom ili njenim granama.
Govoreći o sredstvima MZO-a koja su im na raspolaganju, rekao je
kako ta sredstva u pravilu nisu dovoljna za njihove planove i
ambicije. Krnjajić je mišljenja da je sustav financiranja trom i
nefleksibilan u smislu dinamike prispjeća sredstava i
financiranja novih programa koji se uvode u plan rada tijekom
godine. Zbog toga su prinuđeni popunjavati proračun iz donacija i
sponzorstava.
Stanje robotike u obrazovnoj sferi usporedio je s općim stanjem
robotike u hrvatskoj privredi. “Uz par poslovnih subjekata koji
su napravili velik iskorak na polju robotike i uspješno plasiraju
svoje proizvode i inovacije u svijetu, ostali pokazatelji o
korištenju robota u industriji su debelo ispod prosjeka”, rekao
je.
Nedostatak sredstava, ali i kvalitetnih mentora
Juniorska hrvatska robotička reprezentacija je na natjecanju
RoboCup 2017. u Japanu osvojila tri prva mjesta, i donijela u
Hrvatsku sedam zlatnih medalja. Nacionalni predstavnik hrvatske
RoboCup organizacije Ivica Kolarić, tada je rekao da hrvatska
robotika sedam godina postiže vrhunske rezultate i uvijek se
vraća s medaljama, ali i naglasio da Hrvatska nema niti jednu
studentsku ekipu na svjetskom natjecanju.
Krnjajić je istaknuo da HRS planira formirati jednu studentsku
robotičku ekipu, ali i naglasio da to neće biti lako jer je
proces financijski puno zahtjevniji od juniorskih robotičkih
liga. Pojasnio je da su roboti kompleksniji i treba uložiti više
rada, ali s obzirom da postoji želja i volja, nada se da će se
naći sredstva za projekt.
Rekao je i da postoji nedostatak mentora u području robotoke,
jer je napredak na ovom polju strahovito brz i osim opreme
zahtijeva i ulaganje u obrazovanje mentora.
Mogućnost rješenja tog problema vidi u suradnji školskih i
izvanškolskih subjekata u stvaranju kvalitetnih mentora na
području robotike. Kaže da HRS sustavno provodi aktivnosti tog
tipa, ali uz ograničena sredstva i rezultati su limitirani.
HRS se, upozrava, suočava s problemom vidljivosti jer u nedostaku
sredstava ne mogu financirati promociju bez obzira na
dugogodišnji kvalitetan rad i rezultate. Stoga su često
neprepoznati kao subjekt koji se bavi robotikom u odnosu na one
koji imaju sredstava.
Od Slovenije do Japana, priznanja i zlato
“Zadnjih par godina smo praktično bez konkurencije u otvorenim
prvenstvima susjednih zemalja, a na svjetskim se redaju medalje.
U Japan smo poslali dosad najbrojniju reprezentaciju koja je
brojala 23 učenika i 7 mentora i natjecali smo se u 9
kategorija”, istaknuo je Krnjajić. Brojna su priznanja i medalje
osvojene i na regionalnom i svjetskom nivou.
“Posebno zanimljivo bilo je u Madridu, na slavnom stadionu
Vicente Calderon. Natjecale su se najbolje robotičarske nogometne
ekipe iz Španjolske, Portugala, Slovačke, Italije i Hrvatske, a
naša ekipa se vratila s peharom. Sve je kulminiralo fascinantnim
uspjehom u Nagoyi gdje smo na svjetskom natjecanju osvojili tri
zlatne medalje i posebnu nagradu za programsko rješenje. Uz
natjecanje RoboCup ove godine smo startali u još jednom velikom
svjetskom natjecanju - FIRST Global Challenge, koje se smatra
neslužbenom robotičkom olimpijadom, za natjecatelje
srednjoškolskog uzrasta. Završili smo 24. od 163 ekipe iz
cijelog svijeta”, naglasio je.
Prvi međunarodni nastup robonogometne ekipe s FER Zagreb bio je
na natjecanju FIRE 2003. Slijede Svjetska i Europska prvenstva u
Austriji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Turskoj, Meksiku, Japanu, te
otvorena natjecanja gdje ekipe redovno osvajaju prva mjesta. Na
svjetskom natjecanju u Nizozemskoj hrvatska ekipa prvi put osvaja
prvo mjesto u Rescue Line Primary kategoriji, a svaki se put
ljestvica postavlja sve više.
Centar za praktičnu robotiku se danas nalazi u sklopu
Industrijsko obrtničke škole u Puli i funkcionira temeljem
ugovora o suradnji između škole, Saveza i Društva za robotiku
Istra. Planira se, u suradnji s udrugama članicama otvaranje
sličnih multifunkcionalnih prostora, u kojima bi se kroz teoriju
i praksu učenici i njihovi mentori mogli kvalitetnije baviti
robotikom.
Branimir Makanec 1961. konstruirao prvog čovjekolikog robota na
ovim prostorima
Inženjer elektrotehnike i pionir računarstva na ovim prostorima
Branimir pl. Makanec, sa svojim je kolegama s Elektrotehničkog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 1961. godine konstruirao prvog
autonomnog čovjekolikog robota TIOSS-a u tadašnjoj Jugoslaviji.
Teledirigirani izvršni organ samoorganizirajućeg sustava -TIOSS,
datira iz razdoblja kibernetike, a sastavljen je i od dijelova
starih američkih aviona s vojnog smetlišta.
“Robot je mogao pratiti svjetlost i okretati glavu prema njoj, a
mogao se i nogama okretati da bi ju dosegnuo, ako bi dobio
naredbu. Lijeva mu je ruka bila autonomna te je mogao dijeliti
plakate ili prospekte bez ikakvog utjecaja ljudi”, kazao je.
Pojašnjava da TIOSS ima uvjetne reflekse smještene u računalo,
dok su bezuvjetni predviđeni da se njima upravlja teledirigirano.
Makanec se prisjetio kako je TIOSS na Zagrebačkom velesajmu
dijelio prosprekte govoreći ‘izvolite’, a kada bi netko uzeo
prospekt opet bi ponovio istu radnju. Dakle, nije bio samo
daljinski upravljan, rekao je.
TIOSS je u svrhu snimanja televizijske emisije bio predstavljen i
na zagrebačkom središnjem trgu, gdje se obraćao i razgovarao s
prolaznicima. Makanec dodaje kako je glas njegovog kolege bio
daljinski prenošen, no da to tada prolaznici koji su se čudili
robotu, nisu znali.
Objašnjava da tada još nisu postojali dovoljno mali kompjutori
koji bi se mogli umetnuti u robot. Za njih su bile potrebne
cijele sobe, pa je zbog toga osmislio da robotom upravlja
računalo s umjetnom inteligencijom. “U to vrijeme hobi mi je bila
neurofiziologija i mislio sam da će roboti imati mozak sličan
ljudskom”, prisjetio se. Kazao je da su se tada tek počeli
pojavljivati tranzistori, pa su robota napravili pomoću
telefonskih releja, digitalnih uređaja. Rekao je da je robot
radio na akumulatore smještene u njegovim velikim nogama, a
pokretali su ga snažni motori.
Bez adekvatnog prostora za biblioteku i predmete iz muzejske
arhive Saveza
Robotička zbirka Hrvatskog društva za robotiku čuva eksponate s
kojima su se hrvatske ekipe natjecale u inozemstvu, primjerice
robota NIGHT i Grow-Bot-a i sl, a za muzejsku zbirku HRS-a
nabavljene su 2014. dvije replike svjetski slavnih limenih robota
igračaka. Oni su dio muzejske zbirke HROBOS i potpuno su
funkcionalni. No trenutno je HDR u potrazi za adekvatnim
prostorom u kojem bi smjestili bogatu biblioteku i predmete iz
muzejske arhive Saveza.
Limene igračke pronosile su ideju robota androida i postale jedna
od najstarijih i najpoznatijih ikona robotike, pola stoljeća
prije pojave ozbiljnih istraživačkih projekata.
Japanski žuti robot Lilliput nastao ’45, poznat je kao prva
limena igračka android pokretan satnim mehanizmom. ‘Sveti gral’
kolekcionara limenih androida – mehanizirani robot, poznatiji je
kao robot Robby japanske tvrtke Nomura Toys, a zanimljiva je i
povijest nastajanja roboigračaka.
Kako bi se probili na američko tržište, Japanci su počeli
dodavati jedinstvenu litografsku likovnu obradu lima. Estetički
stil japanskih limenih igračaka iz 50. godina poseban je do mjere
da ga u umjetničkim krugovima smatraju jedinstvenim i
neponovljivima kako po slikovitim formama tako po korištenim
bojama. Stil litografskog oslikavanja, boje i materijal stvaraju
jedinstven užitak.
U poratnoj nestašici lima japanski proizvođači igračaka često su
koristili lim s već štampanim maskama za riblje konzerve ili
mlijeko u prahu. Taj lim je recikliran te je na čistoj strani
doštampavana maska za lik igračaka dok bi s druge strane ostala
stara litografija.
Robot Robby poplariziran je u filmu “Zabranjeni planet” 1956, a
pretpostavlja se da je u povijesti najkopiranija igračka robota.
Najpoznatijeg robota Roberta iz 1954. slijedili su Marvelous
Mike, The Robot Dog, Z-Man, Big Max ili Marx Electric Robot. Među
njima je po tehnološkoj naprednosti najpoznatiji “Z-Man The Brain
Robot” iz 1956. tvrtke Z-Line. Bila je to prva programibilna
igračka koja se programirala namještanjem niza mehaničkih zubaca.
Japanci 1955. izlaze s apsolutnom novinom elektromotornim pogonom
koji se napajao iz baterija. Do tada koristile za svjetlosne i
zvučne efekate, no Japanci su počeli koristiti male motore za
pokretanje koji su istisnuli ključeve za navijanje.
Stari limeni roboti igračke iz 50. godina postali su, s razvojem
robotike i njenim dolaskom u vrh vodećih tehnologija, svjetski
kolekcionarski hit. Važni su primjerci tehnologije toga doba,
jedne se smatra za jedinstvene primjerke moderne umjetnosti, a
druge propagandnim sredstavima na generacije djece koja će
postati nositelji dolazećeg doba.
