Razumijevanje porijekla Čovjeka preokrenulo se naglavačke otkrićem fosila u marokanskom nalazištu Jebel Irhoud Maorku, koji su nekih 100.000 godina stariji od bilo kojih dosad pronađenih ostataka naše vrste
“To otkriće predstavlja sam korijen naše vrste,
najstarijeg Homo sapiensa pronađenog u Africi ili bilo gdje
drugdje“, rekao je Jaean-Jacques Hublin, jedan od
voditelja istraživanja i ravnatelj odjela za ljudsku evoluciju u
Institutu Max Planck u Leipzigu.
U “gnijezdu ljudskih ostataka” pronađene su lubanje, kosti udova
i zubi najmanje pet pojedinaca starosti 300.000 godina, što
je prava senzacija u području antropologije.
To otkriće u Sjevernoj Africi, a ne na istoku ili subsaharskoj
Africi, također je promijenilo dosadašnja saznanja. Zubi i lica
nalikuju današnjim ljudima, ali lubanje izduljena oblika pokazuju
da je mozgu trebalo mnogo više vremena da evoluira do današnjeg
oblika.
Paleoantropolog Philipp Gunz ocjenjuje da ova otkrića govore da
se lice Homo sapiensa formiralo nalik današnjem vrlo rano u
povijesti te vrste, ali oblik mozga, a vjerojatno i njegova
funkcija, mnogo kasnije.
No s obzirom na moderan izgled lica i zuba Hublin ocjenjuje da su
ona toliko sličila današnjima da bi ih teško razlikovali
ako bi im se na glavu stavio šešir.
Prije otkrića na nalazištu Jebel Irhoud, smještenom između grada
Marakeša i Atlantske obale Maroka, za dosad najstarije poznate
ostatke Homo sapiensa smatrani su oni s etiopskog nalazišta Omo
Kibish, starosti procijenjene na 195.000 godina.
Znanstvenici su uglavnom složni u tome da je Homo sapiens potekao
iz Afrike, no otkrića iz Maroka govore da je povijest evolucije
vjerojatno obuhvatila cijeli kontinent i da je Homo sapiens prije
300.000 godina bio rasprostranjen diljem Afrike.
“Poruka koju bismo željeli prenijeti jest da je naša
vrsta mnogo starija nego što se dosad mislilo i da se nije
pojavila kao “Adam u malenom raju” negdje u Istočnoj Africi. To
je panafrički proces i mnogo je kompleksniji nego što se dosad
vjerovalo“, rekao je Hublin.
“Vjerojatno prije 300.000 godina, prije Jebel Irhouda,
preci naše vrste raspršili su se cijelim afričkim kontinentom i
cijela je Afrika sudjelovala u tom procesu“, rekao je.
Marokanski fosili pronađeni u špilji ostaci su tri odrasle osobe,
jednog adolescenta te jednog djeteta kojemu je bilo osam godina,
a vjeruje se da su bili lovci-sakupljači. uz njih su i kosti
životinja među kojima su gazele i zebre koje su lovili te kameno
oruđe poput koplja i noževa te dokazi o uporabi vatre.
Datiranje fosila s marokanskog nalazišta obavio je Daniel Richter
tehnikom termoluminiscencije, koja se koristi od 80-ih godina.
“Već smo pronašli takav tip oruđa, također datiranih na
300.00 godina, pomalo posvuda u Africi, a nismo znali tko ga je
mogao proizvesti“, rekao je Richter, a sada ih
znanstvenici mogu povezati s Homo sapiensom.
Mnoge različite skupine su dakle koegzistirale, ne samo u vrlo
udaljenim regijama već također i u susjednim područjima. Homo
sapiens je danas jedina ljudska vrsta, no prije 300.000 godina on
je vjerojatno dijelio planet s nekoliko danas izumrlih rođaka u
Euroaziji, Neandertalca na zapadu i Denisovana na istoku, te
drugih u Africi.
“Dakle dugo vremena koegzistiralo je više vrsta čovjeka u
svijetu i oni su se križali, suživjeli, razmjenjivali
gene“, smatra Antoine Balzeau, paleoantropolog koji nije
sudjelovao u otkriću no smatra ga “vrlo lijepim”.
Hublin zaključuje da se danas “sve više udaljujemo od
linearne vizije ljudske evolucije prema kojoj su se vrste nizale
jedna nakon druge“.
