Nedavno je otkriveno kako jedan zloćudni program prilagođava svoje cijene otkupnine kupovnoj moći žrtve
Ljudi koji se bave distribucijom ransomwarea, vrste
zloćudnih programa koji kriptiraju sadržaj računala i za
otključavanje traže otkupninu, baš se i ne mogu uzeti kao neke
moralne vertikale. No, ne može se poreći da imaju “nos” za
zaradu, budući da napadi ove vrste u svijetu ne jenjavaju, a
uvijek se nađe onih spremnih platiti da im se vrati
pristup vlastitim podacima.
No, neki cyber kriminalci svom “poslu” pristupa i s ekonomske strane. Naime, nedavno je
otkriveno kako se ransomware Fatboy koristi
poznatim ekonomskim mjerilom kupovne moći, takozvanim Big
Mac indeksom koji je osmislio časopis The Economist.
Ovaj ransomware tako žrtvama koje dolaze iz siromašnijih
zemalja naplaćuje manju otkupninu za povrat
podataka nego što je to slučaj sa žrtvama iz bogatijih
zemalja.
Hoćete li autora ovog malwarea zbog toga osuditi kao nemilosrdnog
gada koji od svih izvlači maksimalno koliko procijeni da bi mogao
dobiti, ili ćete ga pak prihvatiti kao “dobrotvora” ili
modernog Robina Hooda koji daje popust siromašnima,
ostavljamo vama na volju.
Mogli bismo zaključiti da je ovdje riječ o “poduzetniku” koji se
snalazi najbolje kako zna – pa makar to značilo i korištenje
ekonomskih pokazatelja za što efikasniju ucjenu. Ako znamo da
autor Fatboya zarađuje i tako da svoj ransomware
prodaje kao uslugu (Ransomware as a servise, RaaS) na jednom
ruskom forumu, čini se da je zaista posrijedi netko vrlo
ambiciozan. Koliko će daleko tako dogurati, vidjet ćemo.
