Američki znanstvenici na dobrom su putu da razviju tabletu koja će zamijeniti tjelovježbu, što bi moglo promijeniti živote onima koji ne mogu vježbati zbog ekstremne gojaznosti ili fizičkog hendikepa
Mogućnost postojanja “tablete za vježbanje” mogla bi biti glazba
za uši onima koji se vole izležavati na kauču, vozačima kamiona
na dugim linijama ili uredskim radnicima s prekovremenim satima,
ali zapravo je namijenjena osobama koje zbog fizičkog hendikepa
ili debljine ne mogu vježbati jer bi trebala imati isti učinak
kao sati provedeni u dvorani ili teretani.
Nade u razvoj takve tablete porasle su ovaj tjedan pošto su
znanstvenici Salkova instituta u San Diegu priopćili rezultate
višemjesečnog ispitivanja na miševima.
Zahvaljujući tableti miševi su uspjeli 270 minuta trčati na
minijaturnoj pokretnoj traci prije nego što su dosegli svoj
fizički limit. Prije tablete trčati su mogli 160 minuta.
Osim što im je pojačala izdržljivost za 70 posto, miševima koji
su koristili tabletu u osam je tjedana pala tjelesna težina i
smanjila se razina šećera u krvi.
Znanstvenici predvođeni Ronaldom Evansom ustanovili su da tableta
koju zovu GW1516 mijenja aktivnost gotovo tisuću gena. Istodobno
ubrzava sagorijevanje masti i usporava pretvorbu šećera u
energiju.
U članku u časopisu Cell Metabolism opisali su zašto atletičari,
biciklisti i ostali sportaši mogu “udariti u zid”, odnosno
potpuno ostati bez energije kada se naprežu do krajnjih
granica.
“U sportovima izdržljivosti poput biciklizma, maratona,
skijaškog tračanja, ‘udarac u zid’ je dramatična demonstracija
iznenadne i potpune iscrpljenosti“. Ovaj lijek tjera
tijelo da brže sagorijeva mast, ali istodobno usporava
sagorijevanje šećera, što znači da će se osjećaj “udaranja u zid”
dogoditi mnogo kasnije od normalnog. Tu odgodu sportaši inače
pokušavaju postići napornim treningom.
“Mi smo pokazali da se taj efekt može postići i bez
mehaničkog treninga. Izdržljivost se može povećati do razine
utrenirane osobe, ali bez ikakvog fizičkog napora“,
napisao je jedan od znanstvenika, Weiwei Fan.
Ali Tavassoli, profesor biokemije na sveučilištu u Southamptonu
koji nije bio uključen u istraživanje, kazao je za Guardian da bi
se takav lijek potencijalno mogao zloupotrebljavati. I to ne samo
kao vid dopinga sportaša.
“Ali činjenica je da postoje ljudi koji iz ovog ili onog
razloga ne mogu vježbati, ljudi sa stvarnim problemima, i oni bi
mogli imati koristi od takve tablete“, rekao je.
Nije, međutim, uvjeren da će tableta tako skoro u komercijalnu
upotrebu. “Osobno, nisam siguran da će se to uopće
dogoditi. Velika je razlika između toga što možete pokazati da
jedan organizam kratkoročno može oponašati tjelovježbu i
demonstriranja dugoročnih učinaka toga“, rekao je.
“Netko s dijabetesom bi takvu tabletu mogao uzimati 40
ili 50 godina. Što se događa ako je koristite toliko dugo? Kakve
su nuspojave? Kakva su doziranja? To su velika i neodgovorena
pitanja“, naglasio je.
A na tome će znanstvenici očito trebati još mnogo raditi.
