Gljivice su pronađene u potopljenom napuštenom rudniku bakra Berkeley Pit dubokom više od 540 metara čije su vode, kiselosti pH 2,5, pune arsena
U smrtonosno otrovnom rudniku u Montani u SAD-u znanstvenici
su otkrili dvije vrste gljivica koje zajedno uništavaju neke od
najotpornijih poznatih superbakterija, među kojima i četiri soja
zlatnog stafilokoka MRSA.
Novi antibiotik nalik već poznatoj klasi antibiotika osim po
jednom ključnom detalju – ubija bakterije na način koji nikada
ranije nije zabilježen. Njegova učinkovitost već je potvrđena na
streptokokima koji uzrokuju grlobolju i bakterijama antraksa,
piše
Index.
Gljivice su pronađene u potopljenom napuštenom rudniku bakra
Berkeley Pit dubokom više od 540 metara čije su vode, kiselosti
pH 2,5, pune arsena. Rudnik je toliko opasan da je postao prava
smrtna klopka za guske tijekom njihovih sezonskih migracija.
Prije nekoliko mjeseci snježne oluje natjerale su na tisuće
gusaka da potraže zaklon u jami, no sve su skončale u njezinim
otrovnim vodama. Jedna autopsija 342 uginule guske provedena
1995. otkrila je na leševima opekline i rane nastale zbog
izloženosti visokim razinama bakra, kadmija i arsena.
Međutim, pokazalo se da jama nije jednako opasna za sve organizme
– u njoj bujaju brojne vrste bakterija i gljivica.
Andrea A. Stierle i Donald B. Stierle, kemičari s University of
Montana posljednja dva desetljeća istražuju neobične spojeve koje
stvaraju mikroorganizmi ekstremofili iz Berkeley Pita. Do sada su
otkrili gljivice Taxomyces andreanae koje ubijaju neke tumore te
neke organizme koji stvaraju molekule s protuupalnim svojstvima.
Moguća revolucija
U novoj studiji tim je pokušao istražiti što bi se dogodilo kada
bi uzgajali dva soja gljivice Penicillium zajedno. Šest dana
kasnije otkrili su da su gljivice u otrovnom jezeru surađivale
tako da su stvarale spojeve koje svaka sama za sebe nikada ne bi
stvarala.
Molekularna struktura tih spojeva slična je klasi antibiotika
koji su poznati kao makrolidi. Međutim, za razliku od uobičajenih
makrolida novi spojevi nazvani berkeleylactone A ne blokiraju
ribosome niti sintezu proteina. Kada su znanstvenici pobliže
istražili strukturu berkeleylactone A otkrili su da u
kemikalijama nema ni šećera i ni dvostrukih veza karakterističnih
za slične antibiotike. Ta dva strukturalna svojstva smatrala su
se ključnima za antibiotsko djelovanje 16 drugih makrolida koji
su izdvojeni iz bakterija i gljivica.
Znanstvenici za sada ne znaju na koji način djeluje novi
antibiotik, no budući da ne djeluje na sintezu proteina i na
ribosome, postoji mogućnost da bi mehanizam, kada se otkrije,
mogao otvoriti vrata za stvaranje novih klasa učinkovitijih
antibiotika. U vrijeme kada je došlo do zastoja u otkrivanju
novih vrsta antibiotika, kada čovječanstvu prijete novi sojevi
superbakterija koje su razvile otpornost na gotovo sve
antibiotike, takva mogućnost bila bi od neprocjenjivog značaja.
Stručnjaci smatraju da je ideja o zajedničkom kultiviranju
gljivica odličan korak zato što se njime potiče natjecanje među
vrstama. Na taj način može se potaknuti ekspresija gena koji će
stvarati kemijske spojeve koji će biti učinkovitiji u uništavanju
konkurentnih organizama. U normalnim okolnostima takvi se geni
nemaju potrebe aktivirati.
