Krv komodskog varana sadrži važan kemijski spoj koji bi se, po mišljenju američkih znanstvenika mogao iskoristiti u procesu zacjeljivanja inficiranih rana. Zato su odlučili stvoriti sintetski spoj čija je baza molekula sadržana u gušterovoj krvi, a posjeduje učinkovita antimikrobna svojstva, piše BBC
Poznato je da slina ovoga velikog guštera, koji živi na
području pet indonezijskih otoka sadrži brojne vrste
bakterija koje varanu ne škode.
Znanstvenici s virginijskog sveučilišta George Mason uspjeli
su stvoriti sintetski spoj čija je baza molekula sadržana u
gušterovoj krvi, a važno je da posjeduje antimikrobna
svojstva.
Učinkovito djelovanje su otkrili liječeći inficirane rane
laboratorijskih miševa. Tvrde da je riječ o proteinu koji bi se u
budućnosti mogao razviti u vrlo djelotvoran antibiotik.
Vjeruju da je njihovo otkriće korak naprijed u nastojanjima
da se pronađu novi, neophodno potrebni antibiotici za
liječenje opasnih
multirezistentnih patogenih bakterija.
U stražnjem spremniku usne šupljine komodskog varana nalazi se
više od 80 bakterijskih sojeva. Neki od njih kod plijena uzrokuju
trovanje krvi ili sepsu, no ovim gušterima-mesožderima te
bakterije ne škode, što znači da su na njih imuni.
Znanstvenici s virginijskog sveučilišta su iz histonskog proteina
H1 proizveli sintetski peptid i nazvali ga DRGN-1.
Primijenili su ga u liječenju rana na miševima inficiranim
dvama bakterijskim sojevima, poznatijim
kao “superbakterijama” – Pseudomonasom aeruginosom i
Staphylococcusom aureusom ili MRSA-om.
Spomenute dvije bakterije vrlo je teško iskorijeniti jer su
razvile specifičnu otpornost na sve poznate antibiotike
stvaranjem kolonija u obliku lanca ili grozda, a one su
rezistentnije na antibiotike od samo jednoga bakterijskog
soja.
Voditeljica studije Monique van Hoek kaže kako
je istraživanje pokazalo da je peptid DRGN-1
dvojako pomogao u zacjeljenju rana na miševima: svojim
antimikrobnim djelovanjem, ali i poticanjem migracija stanica
kože, što je u konačnici rezultiralo
zacjeljenjem rana.
Peptidi su, naime, gradivna jedinica svake stanice, značajni
za mnoge prirodne procese na koži, poput proliferacije i
migracija stanica, procesa zarastanja te sinteze i
regulacije proteina.
Unatoč tomu što je studija provedena na laboratorijskim miševima
i samo na dvama bakterijskim sojevima, američki znanstvenici
vjeruju da DRGN-1 obećava i da će se u daljnjim
istraživanjima pokazati uspješnim u liječenju inficiranih
rana, osobito kada su posrijedi “superbakterije”.
Razultati istraživanja objavljeni su na online stranici
interdisciplinarnog časopisa “npj Biofilms and Microbioms”.
