Stalni sudski vještak za telekomunikacije u Hrvatskoj Zoran Vujović kaže kako znanstvenici i komisije koje se bave zaštitom od radijacije smatraju da korištenje mobitela ne ostavlja veće posljedice na ljudsko zdravlje
Državni ured za zaštitu od zračenja u Njemačkoj prošli je tjedan objavio rezultate šestogodišnjeg istraživanja, prema kojima mobiteli ne štete ljudskom zdravlju.
Predstavljajući tu studiju, njemački ministar zaštite okoliša Sigmar Gabriel rekao je kako nije dokazano da mobiteli utječu na povećanje rizika za tumor mozga, ali da i da je još mnogo toga ostalo nejasno kad se radi o utjecaju zračenja na djecu. Istaknuo je da je zato potreban dodatni oprez, a nevladin Savez za zaštitu okoliša u Njemačkoj (BUND) čak je zatražio da se djeci preventivno zabrani korištenje mobitela.
To je samo jedna od mnogih studija u nizu o utjecaju zračenja mobitela na ljudsko zdravlje, a zajedničko im je da jedna pobija drugu. Finski znanstvenici su, pak, zaključili da se opasnost od glioma mozga (vrsta tumora) povećava za 40 posto uslijed izloženosti zračenja mobitela. No britanski su znanstvenici to opovrgli svojim prošlogodišnjim izvješćem organizacije Mobile Telecommunication and Health Research, u kojem se zaključuje da mobiteli tek neznatno povećavaju rizik od karcinoma. Njihovu višegodišnju studiju dijelom je financirala britanska vlada.
Sigurno je da na pojedina istraživanja snažno utječe telekomunikacijska industrija kojoj sigurno nije u interesu proglasiti mobitele štetnima. Isto tako, pojedina istraživanja mogu se pokazati tendencioznima.
Tako je u svibnju ove godine nastao košmar oko istraživanja Medicinskog sveučilišta u Beču kojim su znanstvenici još prošle godine potvrdili da zračenje mobitela utječe na promjenu genetske strukture. No, rektor tog sveučilišta Wolfgang Schütz je prije mjesec dana iznio sumnje da su rezultati studije krivotvoreni i zaključci proizvoljno doneseni. Voditelj istraživanja Hugo Rüdiger posumnjao je pak u umiješanost telekomunikacijskih tvrtki u cijeli slučaj.
Roditelji nabavljaju djeci jeftine mobitele ili im daju one već istrošene jer ih ona brzo gube ili im ih ukradu. Često će im kupiti i mobitel “ispod pulta” kojima se ne zna podrijetlo niti su certificirani. Samim time se ne zna niti koliko zračeStalni sudski vještak za telekomunikacije u Hrvatskoj Zoran Vujović kaže kako znanstvenici i komisije koje se bave zaštitom od radijacije smatraju da korištenje mobitela ne ostavlja veće posljedice na ljudsko zdravlje. »Ipak, ne treba olako odbaciti upozorenja pojedinaca koji se žale na glavobolje, nesanicu ili migrenu i tvrde da imaju te tegobe otkad se služe mobitelom«, naglašava Vujović.
Znanstvenici upozoravaju da se još malo zna o utjecaju zračenja mobitela na djecu i njihov razvoj, a upravo ona imaju najlošije modele tih uređaja. »Djeci se obično kupuju najjeftinji i najstariji modeli mobitela, a oni znatno više zrače nego noviji modeli čija je tehnologija usavršena«, rekao je Vujović.
Roditelji nabavljaju djeci jeftine mobitele ili im daju one već istrošene jer ih ona brzo gube ili im ih ukradu. Često će im kupiti i mobitel “ispod pulta” kojima se ne zna podrijetlo niti su certificirani. Samim time se ne zna niti koliko zrače.
Vujović zato savjetuje da je najbolje smanjiti utjecaj zračenja mobitela izbjegavajući mjesta s lošim signalom, a to su podrumi, garaže, liftovi i tuneli. Tada uređaji pojačavaju svoj prijemni i predajni signal i automatski više zrače.
Svakako iznenađuje savjet da je znatno bolje imati baznu stanicu iznad vlastite glave, na svom krovu, nego na susjedovom. Razlog tome je što se zračenje stanice lepezasto širi od nje. Zato stanari ispod stanice nisu ozračeni, ali susjed u zgradi pored jest.
I dok se znanstvenici još spore je li zračenje mobitela štetno ili nije, sasvim je sigurno da je moderni oblik mobilne komunikacije donio sa sobom nove obrasce ponašanja, ali probleme. Ponajviše se to odnosi opet na djecu.
Vujović to slikovito dočarava: »Nekad su djeca nosila ključ oko vrata koji je predstavljao mogućnost da simbolično pobjegnu u sigurnost svog doma kad god im to zatreba. Sada im takvu lažnu sigurnost daju mobiteli«. Preko tog uređaja u bilo kojem trenutku mogu dozvati roditelje ili prijatelje i zatražiti pomoć ili savjet, ali kad ne radi, djeca se suočavaju sa stresom tipičnim za odrasle, jer se ne osjećaju sigurno. Mobitel im postaje beskoristan.
Isto tako, djeca sve više komuniciraju s uređajem, a ne sa stvarnim ljudima. Putem mobitela dobivaju samo hrpu informacija, ali ne uče komunicirati licem u lice. »Zbog mobitela bi se lako moglo dogoditi da danas djeca, sutra odrasli ljudi, počnu odlaziti na tečajeve komunikacije koju nisu svladali kad su bili mlađi«, smatra Vjesnikov sugovornik.
Psihologinja Bruna Profaca iz zagrebačke Poliklinike za djecu, pak, upozorava da su roditelji ti koji postavljaju granicu i pravila u korištenju mobitela, te da ne bi smjeli ići linijom manjeg otpora pod djetetovim pritiskom da mora imati mobitel. »Ponekad roditelji misle da mobitelom mogu bolje nadzirati dijete«, dodaje.
Dijete svakako treba savjetovati kako se služiti tim uređajem, primjerice, ako primi poruku s nepoznatog broja, na nju ne smije odgovarati kao niti na poruke zbog kojih bi se moglo osjećati loše ili neugodno. Dijete treba ohrabriti da porazgovara s odraslima o svakoj takvoj poruci ili pozivu, ali i podsjetiti da i ono samo svojim porukama može druge uvrijediti, naljutiti ili čak zlostavljati.
