Jedan od najvećih inženjerskih pothvata 20. stoljeća, obilježava svoju stotu godišnjicu suočen s problemima 21. stoljeća
Kanal koji je povezao Atlantik i Pacifik, nakon nekoliko desetljeća
neuspješnih pokušaja i zadnjih deset godina vratolomne gradnje koja je
potvrdila Sjedinjene Države kao veliku svjetsku silu, otvoren je 15.
kolovoza plovidbom parobroda Ancon. Sto godina poslije, više od milijun
brodova prošlo je 80 kilometara dugim kanalom, kojim danas prolazi pet
posto svjetske maritimne trgovine.
Još početkom 16. stoljeća sveti rimski car Karlo V. predložio je
spajanje Atlantskog i Tihog oceana kanalom kroz srednju Ameriku kako bi
se izbjegao dug i opasan put oko Južne Amerike. Francuska je prva tu
viziju pokušala pretočiti u stvarnost, pokrenuvši 1880. golem projekt na
čelu s inženjerom Ferdinandom de Lessepsom, slavnim graditeljem Sueskog
kanala, koji u panamskom pokušaju nije uspio pokoriti tropske bolesti,
nedostatak novca i tehnološke probleme.
1904. gradnju preuzima SAD
Gradnju 1904. preuzimaju Sjedinjene Države, poslavši prethodno
ratne brodove kako bi podržale odvajanje Paname od Kolumbije i s novom
državom potpisavši ugovor o kontroli 16 kilometara dugog pojasa koji će
kasnije postati poznat kao Zona kanala. Uz najnapredniju tehnologiju
onog doba i desecima tisuća radnika, Amerikanci su završili projekt za
deset godina, promijenivši geostrateški krajobraz baš u vrijeme kad je u
Europi počinjao Prvi svjetski rat. Bilo je to tehnološko remekdjelo,
tada opisivano kao osmo svjetsko čudo, koje je unijelo revolucionarnu
promjenu u svjetsku trgovinu.
Oko 27 tisuća radnika umrlo je gradeći kanal, većinom od malarije i žute groznice.
Sjedinjene su Države kontrolirale vodeni put u većem dijelu 20.
stoljeća, što je izazivalo negodovanje u Latinskoj Americi, da bi
naposljetku predsjednik Jimmy Carter i panamski mu kolega Omar Torrijos
1977. potpisali sporazum po kojem će kontrola nad kanalom biti
prepuštena Panami zadnjeg dana 1999. godine. Amerikanci su zadržali
pravo da u Panamu pošalju vojsku u slučaju da neutralnost kanala bude
prekršena.
Ekonomski bum
Upravljanje kanalom donijelo je Panami ekonomski ‘bum’. Godišnja
zarada iznosila je milijardu dolara, šest posto panamskog BDP-a.
Otvoreno je 10 tisuća radnih mjesta, a Panama je postala jedno od
najdinamičnijih gospodarstava u regiji.
“Za Panamu, kanal je značio napredak. Iz zaboravljene
kolumbijske pokrajine početkom prošlog stoljeća, postali smo neovisna
država koja može birati svoju budućnost”, kaže današnji upravitelj
kanala Jorge Quijano.
Panama je danas, međutim, suočena i sa sve većom konkurencijom.
Sueski kanal ima puno veći kapacitet i smanjuje panamski udio u
globalnoj pomorskoj trgovini “što pomalo ‘gricka’ našu dobit”, kaže
Quijano. Egipatski predsjednik Abdel Fatah al-Sisi nedavno je najavio
četiri milijarde dolara vrijednu gradnju “novog Sueskog kanala”
paralelnog s postojećim kako bi se ubrzao i povećao promet.
Puno bliže, Nikaragva, koja se prije sto godina s Panamom borila
za ‘domaćinstvo’ prvog kanala, sada najavljuje gradnju svog. Trasa je
već određena, a koncesiju za gradnju dobio je kineski tajkun Wang Jing.
Nikaragvanski kanal trebao bi imati puno veći kapacitet od Panamskog.
Investitor ga namjerava završiti za pet godina.
Kako bi se suprotstavila konkurenciji i Panama širi ustave. To
bi trebalo omogućiti da kanalom prolaze i tzv. “postpanamski” brodovi
kapaciteta 12 tisuća kontejnera, umjesto postojećeg maksimuma od pet
tisuća. Visoko ambiciozni projekt opterećen je, međutim, odgodama,
štrajkovima i rastom troškova. Proširenje je trebalo biti gotovo ove
godine, ali je rok u međuvremenu pomaknut na siječanj 2016. godine.
