Još od starog vijeka, unatoč
predrasudama, bilo je učenih žena koje su se bavile astronomijom i
znanošću, a zajednička im je sudbina da nisu bile prihvaćene kao
jednakopravne u društvu, rečeno je tribini “Astronomkinje u povijesti”
u zagrebačkoj Zvjezdarnici.
Povjesničar Hrvoje
Gračanin predavanjem je obuhvatio kratke biografije najvažnijih
astronomkinja do sredine 19. stoljeća, a njihovo djelovanje
kontekstualizirao s napretkom obrazovnog sustava u Europi.
Počevši od Egipta, Mezopotamije i Grčke pa do kršćanskog društva
ženama je obrazovanje bilo privilegija, a odnosilo se uglavnom na
liječničke poslove.
No nije to bila jedina prepreka, niži društveni
slojevi također se nisu mogli obrazovati.
Zbog rijetkih ali izuzetnih
žena, danas su slobodne žene znanstvenice uobičajena pojava, rekao je
Gračanin.
Prije ranog novovjekovlja primjeri učenih žena su izuzetak.
Aglaonica je poznata kao prva žena astronomkinja u staroj Grčkoj.
Živjela je oko 1. stoljeća prije Krista, njeni suvremenici su je
smatrali čarobnicom zbog sposobnosti predviđanja “nestanka” Mjeseca, a
pretpostavlja se da je izračunavala vrijeme pomrčine Mjeseca.
Najistaknutija je bila glasovita Hipatija iz Aleksandrije, koja
je živjela u 4. i 5. stoljeću.
Kćer Theona, filozofa i matematičara,
smatra se prvom poznatom ženom matematičarkom, proučavala je filozofiju i
astronomiju.
Budući je pokazala veliko zanimanje za znanost, otac ju je uveo u
znanja koja su u ono bila samo za dječake.
Govorništvo,
produhovljenost, mudrost i ljepota omogućili su joj ulazak u interne
krugove uglednih obitelji Aleksandrije. Pisala je o kretanju planeta,
teoriji o brojevima i kupastim tijelima.
Hipatija je bila popularan predavač, iz sačuvanih podataka
pretpostavlja se da je izumila astrolab.
No kršila je tadašnje norme
javnog ponašanja svojom otvorenošću, pa ju je skupina fanatičnih kršćana
napala pred muzejem gdje je predavala i mučki ubila u obližnjoj crkvi, a
tijelo spalila.
Nizozemka Anna Maria van Schurman u 17. je stoljeću proučavala
matematiku, astronomiju, fiziku, anatomiju, glazbu i filozofiju, a bila
je toliko obrazovana da su je prozvali “Muzom svestranosti”.
Među prvim ranonovjekovnim astronomkinjama valja istaknuti
Dankinju Sophie Brahe, alkemičarku, liječnicu, povijesničarku i
spisateljicu, sestru znamenitog astronoma Tycho Brahea.
Svojim je
znanstvenim istraživanjem doprinijela izračunu pomrčina mjeseca, te
pomagala i kasnije nastavila djelo svoga brata.
Njemica Maria Cunitz, “Muza astronomije”, pomogla je u prepravci Keplerove tablice (Keplerova supernova).
Već u renesansi učene žene predaju na sveučilištima, u čemu
naročito prednjači Italija, gdje je Laura Bassi na sveučilištu u Bologni
postala prvom sveučilišnom predavačicom u Europi.
Vjerojatno najpoznatija novovjekovna astronomkinja Caroline
Lucretia Herschel sestra je britansko-njemačkog astronoma Williama
Herschela s kojim je radila na istraživanju svemirskih maglica.
O životu
Williama najviše se zna zahvaljujući njenim spisima, a za svoj rad
primila je brojne nagrade, rekao je Gračanin.
