Kada oceanska plima stigne do
mjesta gdje sjeverna obale Bretanje dodiruje zapadni rub Normandije,
to izgleda kao proliveni sok na radnoj površini.
Taj ugao zaljeva Saint-Malo u kanalu La Manche, dom plimnog
otoka sa srednjovjekovnim tornjevima Mont-Saint-Michela, široko je
prostranstvo slanih močvara i pjeskovitih obala.
Slavan po svojoj dramatičnoj arhitekturi – strukture se oštro
izdižu s brežuljka i naglašavaju suprotnost s ravnoćom zaljeva –
Mont-Saint-Michel i njegova povijesna opatija na vrhu jedno su od
najpopularnijih turističkih odredišta u Francuskoj.
Ove godine, rijetko poklapanje astronomskih faktora koje će
izazvati ono što neki u Francuskoj nazivaju “plimom stoljeća”, turiste
na Mont-Saint Michel privlači još i više.
Razina vode će doseći 13,45 metara, što odgovara visini četverokatnice, u subotu i nedjelju navečer i ujutro.
Zbog svoje lokacije Mont-Saint-Michel jedno je od mjesta u
cijeloj Europi gdje je plima najživopisnija. Ocean će potpuno pokriti
donji most koji Mont-Saint-Michel povezuje s umjetnim rtom koji ga pak
spaja s dva kilometra udaljenim kopnom.
“Uvijek dobivamo pitanja kada će plima biti visoka. Sad kad
ljudi pričaju o plimi stoljeća, zovu me cijeli dan”, kaže Emmanuel
Villain (44), voditelj mjesnog turističkog ureda.
“Plima stoljeća” zapravo se ne događa jednom u stoljeću, ali je
prva u ovom. Radi se o fenomenu koji se ponavlja svakih 18 godina, a
uzrokuje ga djelomična promjena u Mjesečevoj putanji. Ta promjena Mjesec
poravnava sa Suncem, stvarajući pomrčinu Sunca baš u vrijeme proljetne
ravnodnevnice, kad je Sunce najbliže ekvatoru. Idući će takav slučaj
biti u ožujku 2033. pa ponovo u ožujku 2051. godine.
“Zamislite Sunce i Mjesec kao magnete koji privlače oceane”,
objašnjava Eric Langlois, znanstvenik u francuskom nacionalnom
hidrografskom institutu. “Sada dolazi trenutak kad su Mjesec i Sunce u
istoj liniji kao i Zemlja. Pa se učinak magneta povećava”.
Langlois kaže da su plime u zaljevu Mont-Saint-Michela tako
dramatične jer poluotok Contentin na vrhu Normandije i obala Bretanje
djeluju kao vrsta lijevka za oceansku vodu koja se razlijeva pjeskovitim
i muljevitim obalnim prostranstvima.
“Ljudi razmišljaju o plimi u kontekstu visine. Ali ovdje se voda
više kreće horizontalno nego vertikalno. Kao u kadi, prvo se mora
popuniti cijelo dno prije nego što voda počne rasti”, kaže Langlois.
Promjena se događa tako brzo da početak plime formira visoki
val. Fenomen nije opasan, ali Mont-Saint Michel privremeno odvaja od
kopna.
“Mont-Saint-Michel je kao otok. Zapravo nije otok, ali kad se
more podigne, kao da jest. I to je prekrasno, posebno u zalazak Sunca”,
rekla je Sandrina Moreau, 24-godišnja konobarica u jednom od
mnogobrojnih kafića u blizini.
