Akademik Nikola Bašić predstavio “Dalmapolis”- novu dalmatinsku urbanu, gospodarsku i društveno političku formaciju

Zadarski arhitekt Nikola Bašić, čini se, pronašao je recept za 'urbano uravnoteženje' Hrvatske, odnosno za razvojnu ravnotežu Hrvatske: nasuprot Zagrebu kao formalnoj i stvarnoj metropoli, predlaže formiranje nove urbane, gospodarske i društvene formacije triju dalmatinskih gradova (Zadra, Šibenika i Splita), koju je već nazvao svojim autentičnim neologizmom - Dalmapolis

Dakako, ne radi se o krutom administrativnom pojmu ili nasilnom spajanju stoljećima bliskih a opet razdvojenih cjelina, nego tek oslobađanju njihovih potencijala koje bi, po njemu, nesumnjivo proizvelo jednak efekt. U ekskluzivom razgovoru za tportal on objašnjava svoju ideju i prvi put javno predstavlja kraće filmove s vizualizacijama po jednog zadarskog, šibenskog i splitskog projekta koji bi, za početak, promijenili lica ovih gradova i izazvali sinergijski učinak.

Nikola Bašić nije bilo tko: autor je Morskih orgulja i Pozdrava Suncu, uvjerljivo najznačajnijih hrvatskih landmarka novog doba, no to je samo djeličak opusa arhitekta kojemu će analitičari pripisati titulu ‘novovjekog Jurja Dalmatinca’: od križeva na Kornatima u počast poginulim vatrogascima, izgrađenih metodom suhozida, do privatnih pothvata koji su preobrazili cijeli jedan grad (čudesne D-marine i hotela u uvali Mandalina u Šibeniku) ili velikih inženjerskih ideja poput luke Gaženica, u Bašićevu radu ne može se ne primijetiti sjajno kombiniranje dalmatinske tradicije sa suvremenim materijalima i tehnikama, vrlo uspješno miješanje komunalnog i komercijalnog, ali s nevjerojatnim osjećajem za javni prostor i interes.

Za ovu priliku Bašić je predstavio projekte ‘Vrata Zadra’, ‘Šibenska okomica’ i ‘Splitorina’, uz napomenu da je koautor posljednjeg splitski arhitekt Neno Mikulandra: o svakome nam je Bašić kazao ponešto, no najprije smo ga upitali da pojasni sam pojam i ideju ‘Dalmapolisa’.

‘To je autentični neologizam koja označava novu urbanu, gospodarsku i društveno političku formaciju, a koju generiraju oslobođene kohezivne silnice između triju dalmatinskih gradova: Zadra, Šibenika i Splita. Radi se o superponiranju triju nodalnih regija u novi urbani sustav, koji proizvodi kohezivna sila oslobođena izgradnjom autoputa A1, a koja čvorove Zadar 2, Šibenik i Dugopolje svodi na vremensku distancu od prosječnih tridesetak minuta vožnje, što je u metropolitanskim relacijama savladiva i prihvatljiva distanca’, kaže Bašić.

‘Pritom je važno istaknuti da se spomenute distance odnose na udaljenosti urbanih čvorišta, te da je značajan dio njihovog međuprostora nalazi u procesu konurbacije (Split-Kaštela-Trogir; Zadar-Bibinje-Biograd; Šibenik-Vodice). Urbani sustav Dalmapolisa od najvećeg je značaja za ostvarenje uravnoteženog razvitka Hrvatske: urbana primarnost Zagreba kao jedine hrvatske metropole onemogućuje napuštanje nepoželjnog monocentrističkog razvitka zemlje. Poticanje razvitka regionalnih metropola svjetski je trend. Stoga je planiranje, promicanje i poticanje razvitka Dalmapolisa, kao novog urbanog sustava sa svojstvima litoralne metropole, strateški interes Hrvatske, jer je to jedini način da se ostvari razvojna ravnoteža zemlje u cjelini’, smatra on.

Hrvatsku, kaže Bašić, oblikuju dva prirodna i kulturna identiteta – kontinentalni i primorski, srednjoeuropski i jadranski – pa bi urbani bipolaritet predstavljao organičko uravnoteženje njezinog primarnog urbanog sustava. Između dvaju polova, Zagreba kao kontinentalne metropole i Dalmapolisa kao jadranske metropole, stvorila bi se snažna os oko koje će se, u razvojnom skladu, okretati cijela Hrvatska.

‘Ostvarenju ideje Dalmapolisa prethode i prijedlozi za snažne i vrlo specifične ‘dalmatinske urbane transformacije’: one slijede specifične razvojne smjerove pojedinih dalmatinski gradova i kao projekti – procesi manifestno svjedoče o njihovim sasvim personaliziranim razvojnim programima. Na tom tragu oni su reprezentativni za ideju Dalmapolisa koji se temelji na komplementarnosti i sinergiji, koja nikad ne smije ugroziti pojedinačne urbane identitete i individualitete’, kaže Bašić.

‘Onima kojima će se učiniti da su ovi projekti neostvarivi, utopistički ili megalomanski, moram reći da su sve moje ideje, a bilo ih je mnogo koje su u početku gledane s podozrenjem i u koje ni sam nisam do kraja vjerovao, u konačnici ostvarene ili su na putu realizacije. Pritom je za mene sasvim nevažno što su mojom brazdom često nastavljali orati neki drugi ljudi. Tako su i projekti koje danas predstavljamo poput odapetih strijela, koje više nitko ne može vratiti u tobolac. Oni neumitno putuju k svojem odredištu, ostaje samo pitanje kojom će putanjom i za koliko vremena dosegnuti svoj cilj’, predviđa ovaj slavni hrvatski arhitekt.

Razradu Šibenske okomice i Splitorinu, ako i cjelovitu priču o “Dalmapolisu” pronaći ćete u izvornom članku autora Davora Petranovića a mi ćemo prenijeti samo dio vezan uz Zadar, Vrata Zadra.

Vrata Zadra

Nakon godina obilježenih uspješnim rastom, Zadar se postupno okreće kvalitativnom razvitku. Nagovještaj tog usmjerenja i njegov najbolji reprezentant, projekt je simboličkog imena – Vrata Zadra. Vrata Zadra najznačajniji je i najintrigantniji zadarski iskorak prema postupnoj, ali sveobuhvatnoj urbanoj rekvalifikaciji.

Ovaj projekt fokusiran je na područje Ravnica i utvrde Forte, zapušteni i podiskorišteni prostor iznimno velikog potencijala, koji se želi rekvalificirati i promovirati u suvremeno predvorje povijesnoga grada.

Predlažući rekonstrukciju fortifikacijskog sustava kanala i povratak izvornog urbanog identiteta utvrđenog grada – kamenog broda, projekt svojim prostornim i programskim smjernicama afirmira novo gledanje na buduću zaštitu i razvitak povijesnog Poluotoka, ali i Zadra u cjelini.