Kilometri
betonskih pločnika i nakupine nebodera ljeti pretvaraju gradove u prave
pećnice. Materijali poput betona, asfalta, kamena i čelikanisu baš
porozni stoga upijaju vrućinu Sunca i stalno emitiraju vrućinu u svoju
okolinu.
Taj
efekt donosi gradskim ulicama nekoliko stupnjeva veću temperaturu nego
što je to izvan urbane zone gdje prevladava vegetacija.
Nekoliko stupnjeva se ne mora činiti mnogo, ali je sasvim dovoljno za prouzrokovanje dodatne potrošnje energije. Za većih vrućina ljudi više koriste klimatske uređaje, te se i troši više električne energije.
No, NASA tvrdi da postoji jednostavno rješenje ovog problema. Naime, čini se da najbolji način za ublažavanje efekta pregrijavanja grada leži u – zelenilu. Što grad bude imao više zelenih površina, parkova, stabala i druge vegetacije time će se i gradske četvrti manje pregrijavati.
Vegetacija
je prirodni ublaživač vrućine. Biljke upijaju vodu i potom je vraćaju
nazad u atmosferu. To snizuje okolnu temperaturu. Tako funkcionira i
znojenje. Vi se znojite na vrućinama, ali sa isparavanjem znoja odlazi i
dio topline iz vašeg tijela.
No,
nije ni svejedno o kakvoj se vegetaciji u gradu radi. Stabla s većim,
širim listovima imaju više pora pa i mogu isparavati više vode nazad u
atmosferu.
–
Urbanizacija je dobra stvar. Zbližava ljude na jednom mjestu. Zajedno
dijele ceste, posao, zgradu. Ali, mogli bismo to sve isplanirati malo
bolje – poručuje Lahouari Bounoua, klimatski znanstvenik NASA-e.
