Sjeverni pol zagrijava se brže od ostalih dijelova svijeta, o čemu posebno dramatično govore razmjeri njegovog ovogodišnjeg otapanja
Prekrasne fotografije snijega koji je prije par dana napadao po
pješčanim dinama Sahare postale su pravi hit na internetu i na
društvenim stranicama.
Senzaciju nije izazvala samo njihova ljepota već i činjenica da
je u tom dijelu svijeta snijeg posljednji puta pao prije 40-ak
godina.
Neki malobrojni poricatelji klimatskih promjena ovaj su događaj
iskoristili kao argument u prilog svojim uvjerenjima da je cijela
priča o globalnom zagrijavanju i ljudskom utjecaju na klimu
izmišljotina.
Drugi su pak komentirali kako je pojava snijega u Sahari logična
budući da temperature u pustinji noću znaju biti vrlo niske.
Treći su isticali da je za snijeg potrebno da zrak bude
istovremeno i dosta vlažan i dovoljno hladan, što je nad Saharom
iznimno rijedak događaj.
Stoga je sasvim opravdano postaviti pitanje kako se Sahari
dogodio snijeg i kako je to konzistentno s klimatskim
promjenama.
Globalno zatopljenje i hladni
prodori
O naizgled paradoksalnoj pojavi da globalno zagrijavanje može
uzrokovati češće i dublje prodore hladnog zraka na jug već se
pisalo.
Sjeverni pol zagrijava se brže od ostalih dijelova svijeta, o
čemu posebno dramatično govore razmjeri njegovog ovogodišnjeg
otapanja kao i temperature 30-ak stupnjeva više od uobičajenih.
Takvo zagrijavanje smanjuje razliku u temperaturama i u tlaku
zraka između polarnih i ekvatorijalnih krajeva. Zbog smanjivanja
razlike u tlakovima zraka, slabi visinska mlazna struja koja se
nad srednjim sjevernim geografskim širinama kreće od zapada prema
istoku i predstavlja branu između južnih masa toplog tropskog
zraka i sjevernih ledenog. TKada je ta struja jaka, ona ne
dozvoljava jake, duboke i dugotrajne prodore polarnog zraka na
jug. Kada je slaba, oni su učestaliji i izraženiji. To je lako
shvatiti ako manje razlike u tlaku usporedimo s blažim obroncima
padina brda, veće razlike sa strmijim, a mlaznu struju s rijekom.
Kada su padine blaže, primjerice u nizinama, rijeka teče sporije
i više krivuda, odnosno meandrira. Na sličan način sa smanjenjem
razlike u tlakovima zraka visinska mlazna struja u atmosferi
usporava i snažnije meandrira. Ovo meandriranje omogućuje duže i
dublje prodore hladnog zraka na jug, odnosno toplog na sjever
(ilustracija i NASA-in video dolje).
Što se konkretno dogodilo?
Atmosferski fizičar na PMF-u Branko Grisogono za
Index.hr kaže da konkretan događaj u Sahari ipak
ne treba izravno povezivati s klimatskim promjenama.
“Treba paziti da se meteorološki događaji ne miješaju s
klimatskim. Ipak, u svijetu koji se zagrijava statistički se može
očekivati češće i snažnije meandriranje visinskih mlaznih
struja”, rekao je Grisogono.
“U konkretnom slučaju radilo se o jakoj postojanoj cikloni u
zapadnom Mediteranu te još jednoj zapadno od Sahare u Atlantiku
koja je došla u kontakt s hladnim masama zraka sa sjevera.
Polarni vrtlog i ciklona bili su u takvoj konstelaciji da smo
imali istovremeni dolazak vlažnog, a toplijeg zraka s Mediterana
i Atlantika u nižim dijelovima atmosfere s hladnim i suhim u
višim slojevima”, dodao je naš klimatolog podsjetivši da
kvalitativno slična pojava postoji u središnjem dijelu
Amerike.
“Ondje se javlja dovođenje vlažnog i toplog zraka iz Meksičkog
zaljeva te hladnog i suhog po visini iz Stjenjaka sa zapada
SAD-a”.
Grisogono je podsjetio da se unatoč ovakvim hladnim prodorima
očekuje da će 2016. ukupno biti najtoplija godina otkad postoje
mjerenja. 2017. bi pak trebala biti nešto hladnija od 2016. prije
svega zato što je utjecaj El Ninoa prestao tako da se trenutno
nalazimo u međufazi nakon koje se očekuje jačanje hladnijeg
utjecaja La Nine.
