Čini se da ljudi, baš kao i ptice, ribe, kukci i neki sisavci imaju
šesto čulo – sposobnost da na podsvjesnoj razini registriraju Zemljino
magnetsko polje, objavio je ovih dana američki znanstvenik.
Stručnjaci već odavno znaju da se mnoge životinje u svojem ponašanju i
kretanju, osobito one koje se sele, orijentiraju uz pomoć tzv.
magnetoreceptora, osjetila za otkrivanje silnica Zemljina magnetskog
polja. U 20. stoljeću istraživanje ovog fenomena nerijetko se
doživljavalo kao nešto na granici pseudoznanosti, poput istraživanja
telepatije. No posljednjih desetljeća znanstvenici pokušavaju ozbiljno
utvrditi postoji li isto ili slično osjetilo i kod ljudi. Neke studije
dale su naslutiti da postoji, no niti jedna do sada tako nešto nije
uspjela definitivno potvrditi. Geofizičar Joe Kirschvink s California
Institute of Technology (Caltech) u Pasadeni smatra da je njegova
studija u tom smislu otišla korak dalje.
Kako šesto čulo funkcionira?
Odmah na početku valja istaknuti da Kirschvink za sada o svojim nalazima
nije objavio recenzirani znanstveni rad, mada je zanimanje za njegove
rezultate prošli tjedan pokazao prestižni znanstveni časopis Science .
Njegovi kolege iz istog polja smatraju da je vrlo vjerojatno na dobrom
tragu jer se dokazao kao ozbiljan znanstvenik koji ne bi istrčavao s
nečim za što nema nikakvih dokaza.
Kirschvink je svoje istraživanje proveo dva kata ispod zemlje u tzv.
Faradayevom kavezu, ‘kutiji’ obloženoj slojem aluminija dizajniranoj
tako da uklanja moguće elektromagnetske smetnje, odnosno šumove iz
okoliša.
Zemljino magnetsko polje stvara se u tekućoj vanjskoj željeznoj jezgri
koja funkcionira kao golemi magnet. Njegova snaga varira od 25
mikrotesla blizu ekvatora do 60 mikrotesla kraj polova. To je vrlo slabo
polje. Primjerice, uređaj za magnetsku rezonanciju ima oko 100.000 puta
snažnije polje.
Brojne životinje imaju šesto čulo kojim osjećaju smjer magnetskog polja
unatoč tome što je tako slabo. Ptice uz pomoć njega vrlo precizno nalaze
svoj put čak i na dalekim putovanjima s kontinenta na kontinent. Neki
miševi i štakori grade svoja gnijezda duž magnetskih silnica, a stoka i
jeleni svoja tijela okreću poravnavaju s njima kada pasu. Psi se okreću
prema jugu ili prema sjeveru kada obavljaju nuždu.
Dvije teorije
Gdje se točno nalazi to osjetilo i kako funkcionira, još uvijek nije
sasvim razjašnjeno. O tome uglavnom postoje dvije teorije. Prema prvoj
magnetsko polje pokreće kvantne kemijske reakcije u proteinima mrežnice
koji se nazivaju kriptokromi. Međutim nitko ne zna na koji bi način oni
mogli djelovati na živčane putove.
Prema drugoj teoriji, kojoj je sklon i Kirschvink, u receptorskim
stanicama koje se mogu nalaziti u blizini nosa ili pored unutarnjeg uha
životinja smještene su minijaturne igle kompasa. One su vjerojatno
sastavljene od magnetita koji je jako osjetljiv na magnetska polja, a
pretpostavlja se da na neki način otvaraju ili zatvaraju živčane putove.
Ovakve magnetske igle otkrivene su i kod ljudi.
U svojim eksperimentima Kirschvink je svoje ispitanike povezao s
monitorima za EEG kojima je pratio aktivnosti u mozgu. Analizirao je
kako se one mijenjaju kada se uključi rotaciono magnetsko polje slične
snage kakvu ima Zemljino. Rezultati su pokazali da su alfa valovi u
mozgovima sudionika slabili kada je na njih primijenio magnetsko polje
koje se okretalo suprotno od kazaljke na satu. Slabljenje alfa valova u
svijetu EEG-a povezano je s reakcijama na magnetsko polje, jedinu
varijablu koja se u eksperimentu mijenjala. Da stvar bude zanimljivija i
uvjerljivija, signal u mozgu kasnio je za promjenom polja nekoliko
stotina milisekundi, što više odgovara reakcijama u mozgu nego
eventualnim izravnim indukcijama struje. Naime, magnetsko polje moglo bi
samo izravno pokrenuti električne struje u mozgu koje bi se vidjele kao
signali na EEG-u, međutim, one bi se u tom slučaju pojavile odmah, a ne
sa zakašnjenjem.
Dakle, čini se da je Kirschvink na dobrom putu, no ako želi uvjeriti
znanstvenu zajednicu, morat će objaviti recenzirani rad u ozbiljnom
časopisu te možda usto pričekati da još netko potvrdi njegova
istraživanja u istim uvjetima.
