Inflacija informacija o najtoplijoj godini, ili mjesecu, može nas ostaviti ravnodušnima ili anksioznima, no to ne mora biti jedini oblik komunikacije klimatskih promjena.

Globalna toplinska anomalija koja traje od srpnja 2023. do ožujka 2025. iznimna je i nadmašuje predviđanja znanstvenika. Očekivalo se da će se temperature smanjiti nakon završetka El Niño fenomena početkom 2024., no visoke temperature su se nastavile, što je izazvalo zabrinutost među znanstvenicima, tvrdi jedna popularna globalna news agencija. Je li to zaista tako, ili medijske dezinformacije počinju s površnim uokviravanjem argumenata?

Prema podacima Copernicus Climate Change Service, ožujak 2025. bio je najtopliji u Europi od početka mjerenja, s globalnom prosječnom temperaturom 1,6 °C iznad predindustrijske razine. Ova situacija ukazuje na to da se nalazimo u fazi ozbiljnih klimatskih promjena koje uzrokuju sve češće i intenzivnije ekstremne vremenske uvjete poput toplinskih valova, obilnih kiša i suša.

Prethodne studije pokazivale su da su sve godine rekordne, osim pandemijske, kada je čitav svijet na trenutak stao. Tako je prema podacima NASA-e 2020. bila najtoplija godina ikada zabilježena, izjednačena s 2016. godinom, s globalnom prosječnom temperaturom 1,02 °C iznad prosjeka iz razdoblja 1951.–1980. Potom je prema Copernicusu 2023. bila najtoplija godina od početka mjerenja 1850., s prosječnom globalnom temperaturom 1,48 °C iznad predindustrijske razine. Prema istoj organizaciji, 2024. je opet bila najtoplija godina od početka mjerenja 1850., s prosječnom globalnom temperaturom 1,6 °C iznad predindustrijske razine.

Različiti rezultati istraživanja

Prva istraživanja o globalnom zatopljenju kretala su se do katastrofičnog prikaza porasta temperatura od čak osam stupnjeva Celzijusa. Druga su izračunala porast prosječnih globalnih temperatura od otprilike pet stupnjeva, da bi naredna istraživanja pokazala da se zagrijavamo na tri, maksimalno četiri stupnja. Različiti podaci znače nekoliko stvari: od toga da u prvim istraživanjima nismo koristili dovoljno varijabli do toga da smo već uspjeli spriječiti najcrnje scenarije. Ovo posljednje se ne ističe dovoljno, zbog razloga koji još uvijek nisu jasno javno artikulirani ni u znanstvenom, ni medijskom prostoru. Ali, svakako ima veze s kolektivnom psihologijom.

Važno je ovdje napomenuti da su sve ove najtoplije godine unutar limita postavljenih Pariškim klimatskim sporazumom iz 2015. prema kojem, kako bi civilizacija preživjela u obliku kojeg poznajemo danas, moramo ostati unutar dva stupnja globalnog zatopljenja. Da se razumijemo, to ne znači ako smo unutar dva stupnja porasta da nismo u klimatskim promjenama. Već samo da će naša vrsta preživjeti sa smanjenim brojem jedinki. U ovom scenariju kojega već živimo, populacije svih kukaca i ptica već su smanjene za pola, a bit će ih još manje. To znači glad za vrste cijelom dužinom prehrambenog lanca, sve do nas. Jer iako imamo poljoprivredu, bez pčela, nestat će previše bioraznolikosti, a s njom i ekološke funkcije koje su nama omogućile ovakav razvitak.

Stoga, što znače sva upozorenja o povećanju globalnih temperatura? Znanstvenici upozoravaju da svako dodatno povećanje globalne temperature povećava rizik od svih oblika ekstremnih događaja (poplave, suše, požari). Iako je sagorijevanje fosilnih goriva glavni uzrok dugoročnog globalnog zagrijavanja, postoje i drugi čimbenici koji mogu utjecati na trenutne klimatske uvjete, ali su još uvijek predmet istraživanja. Oni se uglavnom kreću oko pitanja ravnoteže. Na primjer, uspješno smanjenje aerosola u pomorskom prometu (strožim regulacijama) utjecalo je na globalno povećanje temperatura jer sada ima manje čestica u atmosferi koje su odbijale sunčeve zrake.