U bolničkoj tišini ginekološkog odjela liječnici često svjedoče trenutku kada se ženama u očima zrcali nevjerica – riječ je o raku jajnika. Zloćudnoj bolesti koja se najčešće javlja bez znakova, ušuljava se u organizam i godinama ostaje neprimijećena.

Kada konačno bude otkrivena, često je već kasno. Upravo zato svaka nova dijagnostička metoda koja obećava ranije prepoznavanje bolesti izaziva pažnju i daje nadu – i pacijenticama i liječnicima. Najnovije oružje u toj borbi je IOTA ADNEX model, ultrazvučni test koji pokazuje iznimnu preciznost u otkrivanju raka jajnika, osobito kod žena u postmenopauzi.

Kada simptomi šute, bolest napreduje

Rak jajnika u javnosti nije među onim bolestima koje se često spominju. O njemu se ne govori glasno, rijetko se prepoznaje rano i gotovo nikada se ne otkriva slučajno, kao što je to primjerice, slučaj s rakom dojke ili vrata maternice. Bolest se razvija sporo i tiho, najčešće bez konkretnih simptoma. Kada se jave prvi znakovi – nadutost, nelagoda u donjem dijelu trbuha, promjene u probavi, gubitak apetita ili bol u leđima – pacijentice ih često pripisuju svakodnevnim tegobama, menopauzi ili stresu. U tom trenutku, tumor je najčešće već u poodmaklom stadiju.

Liječnici tada ulaze u utrku s vremenom. Počinju zahvati, kemoterapije, kontrole, sve ono što bi možda moglo biti blaže i učinkovitije da je rak otkriven ranije. Upravo zato u ginekološkoj onkologiji već godinama postoji snažna potreba za boljim i preciznijim alatima za ranu detekciju. Jedan od takvih alata je IOTA ADNEX – napredni ultrazvučni model koji donosi nov pristup dijagnostici jajničnih masa.

Kako prepoznati ono što je oku skriveno?

ADNEX (Assessment of Different NEoplasias in the Adnexa) je model razvijen
unutar međunarodnog istraživačkog projekta IOTA, koji je okupio vodeće ginekologe i ultrazvučne dijagnostičare iz cijeloga svijeta. Njegova svrha je jednostavna – uz pomoć standardnog transvaginalnog ultrazvuka i precizno unesenih kliničkih podataka, ADNEX analizira koliki je rizik da je promjena na jajniku zloćudna.

Za razliku od ranijih metoda koje su se oslanjale na razine tumorskih markera (npr. CA-125), menopauzalni status i subjektivni dojam iskusnog dijagnostičara, ADNEX koristi jasno definirane varijable: broj komora u cisti, prisutnost papilarnih izbočenja, debljinu stijenke, vaskularizaciju, prisutnost slobodne tekućine u abdomenu, dob žene i više drugih čimbenika. Te se informacije unose u program koji vraća procjenu – u postocima – za pet različitih tipova tumora, uključujući benigne, borderline, invazivne i metastatske promjene.

Najnovije kliničko ispitivanje provedeno na više od tisuću žena pokazalo je da ADNEX model kod žena u postmenopauzi sumnju na rak jajnika potvrđuje s čak 96 posto točnosti. Za usporedbu, dosadašnji standard, takozvani RMI1 (Risk of Malignancy Index), imao je točnost od oko 83 posto. Iako se ta razlika možda ne čini velikom, u praksi ona znači stotine ranije otkrivenih tumora godišnje, i to prije nego što metastaziraju.

Hrvatska realnost: gdje smo danas?

Prema posljednjim podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, rak jajnika je
treći najčešći ginekološki karcinom u Hrvatskoj, odmah iza raka vrata i tijela
maternice. U 2022. godini, u Hrvatskoj je zabilježeno više od 400 novih slučajeva, a rak jajnika bio je odgovoran za oko 300 smrti.

Ono što posebno zabrinjava jest činjenica da se u više od 60 posto slučajeva rak otkrije u trećem ili četvrtom stadiju, kada su terapijske mogućnosti znatno ograničene, a prognoze lošije. Rana dijagnoza izravno je povezana sa stopom preživljenja.

Ako se rak otkrije u stadiju I, šanse za preživljenje u sljedećih pet godina iznose više od 90 posto. Ako se otkrije u stadiju III ili IV, te brojke padaju na manje od 30 posto. Razlika između života i smrti, između kvalitetne terapije i palijativne skrbi, često se svodi na jedan dobar ultrazvučni pregled.

Gdje se može napraviti test i tko ga koristi?

U Hrvatskoj, IOTA ADNEX model još nije dio nacionalnih dijagnostičkih smjernica.
To znači da se njegova primjena razlikuje od ustanove do ustanove. U pojedinim
kliničkim bolnicama u Zagrebu, Osijeku i Rijeci, ginekolozi koji prate suvremene
preporuke već su implementirali ADNEX u svoju svakodnevnu dijagnostiku. No, u
većini slučajeva, test je češće dostupan u privatnim ginekološkim ordinacijama i
poliklinikama koje su uložile u napredne ultrazvučne uređaje i specijalizirane
softvere.

Cijena pretrage ovisi o ustanovi, a kreće se između 50 i 100 eura. Iako za mnoge
žene to predstavlja ulaganje, u kontekstu ranog otkrivanja i izbjegavanja invazivnih operacija, mnoge to vide kao opravdani trošak. Važno je napomenuti da pretraga nije bolna, ne zahtijeva posebnu pripremu i može se napraviti već pri redovitom ginekološkom pregledu.

Prava informacija spašava vrijeme, a vrijeme spašava život

Žena kojoj je otkriven tumor jajnika ne razmišlja o brojkama, razmišlja o tome što
slijedi. U tom trenutku, znati da postoje metode koje povećavaju šansu za ranu
detekciju može značiti ogromnu razliku. ADNEX model nije čudotvoran alat. Ne liječi. Ne zamjenjuje biopsiju niti operaciju.

No ono što nudi – brzu, preciznu procjenu rizika – upravo je ono što hrvatskom zdravstvenom sustavu nedostaje kad je riječ o raku jajnika.

U budućnosti se očekuje da ADNEX bude integriran u nacionalne smjernice za
dijagnostiku i liječenje, te da Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje uvrsti ovu
metodu među pokrivene preglede, barem za žene koje pripadaju rizičnim
skupinama: žene iznad 50 godina, one s pozitivnom obiteljskom anamnezom, žene s genskim mutacijama BRCA1 i BRCA2.

Znanost ide naprijed, ali svijest mora s njom

I dok se medicina razvija, odgovornost ostaje i na ženama samima. Rak jajnika ne
bira, ne pogađa samo one s predispozicijama. Pogađa i mlade, i aktivne, i one koje
redovito posjećuju liječnika. Zato je važna informiranost – znati da postoji test koji može pomoći, znati gdje ga zatražiti, znati kada reagirati.

Svaka žena treba znati da osjećaj težine u trbuhu koji ne prolazi nije nužno samo PMS. Da nadutost, ako traje tjednima, nije uvijek probava. I da nije sramota otići liječniku više puta ako intuicija govori da nešto nije u redu.

Uvođenje ove metode u svakodnevnu kliničku praksu, njezino prepoznavanje kao
standarda, kao i njezina dostupnost svim ženama – bez obzira na njihov zdravstveni osiguravateljski status – cilj je prema kojem bi se hrvatski zdravstveni sustav trebao kretati.

Dok to ne postane stvarnost, važna je svaka pojedinačna odluka – svaka žena koja
će zatražiti dodatni ultrazvučni pregled, svaki liječnik koji će prepoznati sumnjivi
nalaz, svaki slučaj koji će biti otkriven ranije nego inače.