Prozujat će pokraj vas na livadi ili vam možda uletjeti kroz prozor. Ne žive u košnicama, ne proizvode med i sve moraju same. Prirodi su, međutim, neprocjenjive.
“Samo pogledom kroz prozor zagrebačkog stana mogli bi razaznati
dvjestotinjak vrsta solitarnih pčela”, kaže umirovljeni
sveučilišni profesor pčelarskih znanosti Nikola Kezić koji na
balkonu za njih ima kućicu.
Solitarne pčele ne proizvode hranu ljudima i na svijetu ih ima
oko 20.000 vrsta. Budući da ne prave med, mnogi za njih ne znaju
iako im je važnost za ekosustav presudna.
”Oprašivanje je sto puta važnije od ukupnih vrijednosti svih
pčelinjih proizvoda koje danas znamo”, ističe Kezić i dodaje da
su za pojedine biljke solitarne pčele daleko važnije od
medonosnih.
Jedna solitarna pčela učinkovita je kao 120 medonosnih. Na
primjer, za oprašivanje jednog hektara nasada jabuke potrebno je
500 solitarnih ili pak 60.000 pčela medarica.
Koliko su korisne govori i činjenica o mogućnosti najma.
Mihael Tiborc, uzgajivač višanja, tri godine koristi usluge
oprašivanja i kaže da bez solitarnih pčela ne bi mogao.
”Čupavije su pa brže dođe do oplodnje. Osim toga, lete na nižim
temperaturama, a izvrsno rade i dok pušu jaki vjetrovi”,
ističe.
Važna je briga
Solitarne pčele predugo se zanemaruje. Njih ne moramo smještati u
košnice, seliti na paše, liječiti niti dohranjivati kao
medonosne, ali potrebno im je osigurati zdravo stanište, navodi
Kezić.
Međutim, staništa su reducirana i neadekvatna – građevine su
moderne, bez slamnatih krovova kamo bi se smjestile, šume
prekomjerno eksploatirane, poljoprivreda se intenzivira.
Monokulture uzrokuju pad bioraznolikosti i ekološku neravnotežu.
Pčele su neophodne za ljudsku egzistenciju, ali populacija im
drastično opada.
Opasni pesticidi
Krivac je uglavnom čovjek zbog upotrebe nedopuštenih pesticida
ili tretiranja u krivo vrijeme.
S nestajanjem pčela direktno se povezuju insekticidi iz
skupine neonikotinoida čija je uporaba zabranjena nakon
što se utvrdilo da djeluju na živčani sustav pčela. Naime, one
koje su odlazile na površine tretirane navedenim tvarima, nisu se
znale vratiti u pčelinjak.
Kemijsko tretiranje još je pogubnije za solitarne pčele i
bumbare, također važne oprašivače.
Kako bi se štitila i povećala bioraznolikost na europskim
poljima, Europska unija kroz Zajedničku poljoprivrednu politiku
financijski potiče uspostavu poljskih traka. Trake zasijane
cvijećem uvelike pomažu i opstanku solitarnih pčela.
Gotovo 15 milijardi eura godišnje poljoprivredne proizvodnje EU-a
izravno se pripisuje oprašivačima iz životinjskog svijeta. S
obzirom da se, prema studiji iz 2020. populacija pčela u Europi u
jednoj generaciji smanjila za 17 posto, Europski parlament i
Vijeće pozivaju na njihovu zaštitu.
Pčelari već dugo upućuju na problem neonikotina kako bi utjecali
na donosioce odluka. I europska inicijativa građana okupila je
više od milijun ljudi koji traže kraj sintetičkih pesticida te
veću potporu ekološkim poljoprivrednicima.
Komisija je predstavila Inicijativu EU-a za oprašivače i
istaknula da samo u Uniji oko 84 posto vrsta usjeva i 78 posto
vrsta divljeg cvijeća barem djelomično ovisi o oprašivanju putem
životinja. Eurozastupnici traže hitnu reviziju Inicijative i
mjere za zaustavljanje smanjenja broja oprašivača.
Pčele-dronovi
Zbog pretjeranog korištenja pesticida u kineskom Sečuanu
oprašivanje voćaka se više od 20 godina obavlja ručno. Ogroman je
to izdatak, a nije niti efikasno kao prirodno.
U svijetu se također već koristi strojno oprašivanje te se
razvijaju i pčele-roboti, mini dronovi koji mogu oprašiti velika
područja.
Osim toga, radi se i na genetski modificiranim kukcima
otpornijima na insekticide.
”Upletanjem remetimo prirodne procese. Pčele ne možemo zamijeniti
jer je priroda u oprašivanju najefikasnija. Dron se, primjerice,
nikada neće moći razvijati u simbiozi s cvijetom”, upozorava
profesor Kezić.
Samo u zadnjih 30 godina broj kukaca globalno je opao za
četvrtinu. Kolektivna svijest, međutim, raste i građani
traže zabranu pesticida, ratari i pčelari žele surađivati pa se
nade u oporavak ima.
Opstanku miroljubivih solitarnih pčela možemo pridonijeti i sami
izrađivanjem kućice od trske. Štapiće duljine oko 15 cm valja
povezati u snopove, a otvore okrenuti prema jugu jer pčele na
posao kreću u zoru.
Postavljanje kućica posebno je važno za ustanove u kojima borave
najmlađi.
”Insekti nisu bauk i treba ih svima približiti”, smatra Kezić.
Teško mu je gledati današnju djecu koja su strahu dodirnuti
čak i zemlju koja ”ima bakterije, ali neopasne”.
Opasna je kemija, nastavlja, koja je svuda oko nas – i u nama –
iako je ne vidimo. Njome ubijamo kukce da bi se osjećali
ugodnije, a posljedice zanemarujemo.
”Previše smo se udaljili od prirode”, upozorava umirovljeni
profesor.