U mnogim financijskim aranžmanima, krajnje troškove prilagodbe snose zemlje u razvoju, što može pomoći u premošćivanju financijskog jaza, ali nije u skladu s načelom zajedničkih i diferenciranih odgovornosti.

Izvješće Ujedinjenih naroda o smanjenju jaza u financiranju klimatske prilagodbe dočekalo je u ponedjeljak sudionike na otvaranju klimatske UN-ove konferencije COP29 koje se održava u Bakuu u Azerbajdžanu do 22. studenoga.

Ono pokazuje godišnju rupu u financiranju od 40 milijardi američkih dolara koje bi razvijene zemlje trebale ulagati u zemlje u razvoju. Međutim, usprkos povećanjima, ulaganja su i dalje nedostatna, a za sada, pokazuje se, većinu troškova prilagodbe snose žrtve klimatskih promjena, a ne njihovi agonisti.

Ulagati se može privatnim tokovima novca ili javnima. UN-ovi dokumenti pozivaju na ulaganja u kapacitete i zelene tehnologije, posebno s fokusom na na vodu, hranu i poljoprivredu.

“Međutim, napori da se te potrebe zadovolje često su nekoordinirani, skupi i kratkoročni”, stoji u Izvješću. Također, dodaje se kako “postoje ograničeni dokazi da ti napori nose korist marginaliziranim i nedovoljno zastupljenim skupinama”.

Nekoliko čimbenika umanjuje učinkovitost prijenosa tehnologije, stoji u Izvješću: “Među najzastupljenijim su ekonomska i financijska ograničenja, kao što su visoki početni troškovi ulaganja, poteškoće u dobivanju zajmova te pravni i regulatorni okviri koji zahtijevaju snažniju domaću politiku”.

Izvješće daje preporuke za poboljšanje u tom pogledu:

Intervencije bi trebale mobilizirati postojeće kapacitete, osigurati uravnotežen naglasak na tehnologije i poticajne uvjete te u središte staviti pitanja rodne ravnopravnosti i socijalne uključenosti.

Potrebna je snažnija baza dokaza, uključujući praćenja i evaluacije o kapacitetima i tehnološkim potrebama, pristupima radu i njihovim stvarnim troškovima.

Planovi izgradnje kapaciteta i prijenosa tehnologije trebali bi podržati prilagodbu u svim sektorima, razmjerima i razvojnim prioritetima.

Strategije prilagodbe trebale bi se razvijati na temelju holističkog razumijevanja potreba, a ne iz perspektive promicanja određene tehnologije, čineći ih dijelom širih razvojnih strategija.

Povećanje financija

S obzirom na razmjere izazova, premošćivanje jaza u financiranju prilagodbe također će zahtijevati inovativne pristupe za mobilizaciju dodatnih financijskih sredstava, navodi se u izvješću.

Snažniji poticajni čimbenici, novi pristupi i financijski instrumenti ključni su za otključavanje financiranja prilagodbe, kako za javni tako i za privatni sektor.

Čimbenici koji omogućuju javni sektor uključuju stvaranje fondova i mogućnosti financiranja, klimatsko fiskalno planiranje i označavanje klimatskog proračuna, uključivanje u planiranje nacionalnog razvoja i srednjoročne okvire rashoda te planiranje ulaganja u prilagodbu.

To bi moglo biti podržano reformama koje se predlažu za međunarodne financijske institucije i multilateralne razvojne banke.