Tranzicija ka niskougljičnim društvima proizvodi pobjednike i gubitnike, što pred pravnu struku postavlja izazove o novim oblicima pravde.

Diljem svijeta, pitanja klimatske pravde i pravedne tranzicije sve se češće artikuliraju na sudovima. Pitanja pravde, zakona, projekata i politika kojima je cilj prilagodba klimatskim promjenama  sve se češće artikuliraju sudskim parnicama.

Profesorica Annalisa Savaresi iz Centra za klimatske promjene, pravo energije i okoliša, sa Sveučilišta Istočne Finske sa suradnicima objavila je tekst u časopisu Nature u kojem se bave fenomenom parnica za pravednu tranziciju. Prepoznaju ga kao koncept “koji pruža novi okvir za prepoznavanje i razumijevanje različitih zahtjeva za pravdom u zajednicama pogođenima klimatskim djelovanjem”.

Vjetroelektrane

Kako bi plastično objasnili na što zapravo misle, autori započinju primjerom iz 2010. godine kada je norveška vlada izdala dozvole za izgradnju dviju vjetroelektrana na poluotoku Fosen.

Vjetroelektrane dio su jednog od najvećih europskih projekata obnovljivih izvora energije, ali također ograničavaju mogućnost autohtonog naroda Saami da goni stado sobova na tom području. Saami su se usprotivili projektu tužbom. U jednoglasnoj presudi, norveški Vrhovni sud utvrdio je da licence za vjetroelektrane krše pravo Saamija da uživaju u vlastitoj kulturi i da su stoga nevažeće.

“Ovaj slučaj primjer je temeljnih pitanja pravde koja se pojavljuju tijekom tranzicije”, ističu autori. Tko bi trebao snositi teret tranzicije s proizvodnje energije temeljene na fosilnim gorivima? Što se duguje zajednicama pogođenim izgradnjom i radom vjetroelektrana, brana hidroelektrana ili postrojenja na biomasu?

A što s radnicima u industriji fosilnih goriva koji izgube posao? I poljoprivrednicima na koje utječe uvođenje klimatski prihvatljivih praksi upravljanja tlom?

Političke odluke o ovim pitanjima mogu ojačati postojeće nepravedne društveno-ekonomske strukture ili stvoriti nove. Stoga nije iznenađujuće da se pritužbe tih skupina sve više adresiraju parnicama, navode autori.

Zahtjevi za pravdom

Parnični procesi pružaju uvid u to kako se artikuliraju zahtjevi za pravdom. Dok znanstvenici već dugo primjećuju korištenje parnica za osporavanje projekata kao što su vjetroelektrane ili hidroelektrane, do sada je uloženo malo truda da se konceptualno uokviri i sustavno analizira ovaj fenomen. Međutim, razumijevanje načina na koji se pitanja vezana uz pravdu o tranziciji izražavaju, osporavaju i rješavaju kroz parnicu ključno je za procjenu što bi pravedna tranzicija podrazumijevala u danom kontekstu, ističu autori.

Fenomen parnica o pravednoj tranziciji usko je povezan s parnicama vezanima za klimatske promjene. Potonje se obično definiraju kao tužbe koje uključuju materijalna pitanja znanosti, politike ili zakone o klimatskim promjenama. Te tužbe mogu pokrenuti različiti podnositelji zahtjeva, uključujući korporativne aktere i državna tijela te pojedinci i grupe. Neki sporovi u vezi s klimatskim promjenama implicitno ili eksplicitno pokreću pitanja pravde, no ta se pitanja ne odnose nužno na samu tranziciju, naglašavaju Savaresi i suradnici.

Klimatsko djelovanje

Parnice o pravednoj tranziciji ne tiče se nužno materijalnih pitanja znanosti, politike ili zakona o klimatskim promjenama. Iako stranke u parnici osporavaju zakone i politike projekata koji se provode za prilagodbu/ublažavanje klimatskim promjenama, one ne osporavaju nužno potrebu za klimatskim djelovanjem. Zapravo, parnica o pravednoj tranziciji možda uopće ne spominje klimatske promjene. Kao rezultat toga, parnice u vezi s pravednom tranzicijom često nisu obuhvaćene bazama podataka koje prikupljaju parnice u vezi s klimatskim promjenama.

Stoga je važno konceptualno razdvojiti te dvije kategorije (klimatske parnice i one o pravednoj tranziciji). Također je potrebno razlikovati parnice u vezi s pravednom tranzicijom od drugih vrsta parnica kojima je izričit cilj ometanje puta prema budućnosti s niskom emisijom ugljika—koju literatura opisuje kao proturegulaciju ili jednostavno ”anti” klimatske tužbe.

Rješavanje napetosti

Zelena tranzicija predstavlja složen politički izazov: kako se možemo brzo i hitno dekarbonizirati uz zadržavanje distributivne, proceduralne i pravednosti priznavanja? Ovi su ciljevi često u međusobnom konfliktu. Sudski sporovi za pravednu tranziciju mogu potencijalno spriječiti projekte, obeshrabriti ulaganja i potaknuti (ili biti simptom) politički otpor protiv klimatskih mjera.

Stoga je važno analizirati učinke takvih parnica kroz perspektivu pravde kako bi se cijenile napetosti svojstvene tranziciji i istražili putevi za rješavanje tih napetosti.

Općenito, zaključuju autori “postoji potreba za boljim razumijevanjem može li parnica unaprijediti pravednu tranziciju ili je, obrnuto, spriječiti. Rješavanje ovog pitanja zahtijeva dublje razumijevanje toga kako sudski sporovi za pravednu tranziciju utječu na ponašanje vlada i korporacija.

Iako uspostavljanje izravnih uzročno-posljedičnih veza između parnica i regulatornih promjena može biti izazov, postojeće studije o utjecaju parnica u vezi s klimatskim promjenama ili parnica u vezi s ljudskim pravima nude vrijedne uvide koji mogu potaknuti razvoj analitičkih metoda za procjenu učinaka i utvrđivanje korelacija”.