Europa i Hrvatska kroz tisuću godina imale su tri ciklusa klimatskih promjena, no glavni akter današnjih je čovjek, a one će u budućnost dovesti do velikih društvenih promjena, do vala izbjeglica pa i ratova, ističe Hrvoje Petrić, osnivač Katedre za ekohistoriju na Filozofskom fakultetu.
Ovogodišnje suše koje su trenutno u Europi
zamijenile poplave ga ne začuđuju jer su samo još jedan u
nizu dokaza da se neosporno nalazimo u vrtlogu klimatskih
promjena koje su zahvatile svijet.
Upitan kada smo shvatili da čovjek utječe na klimu, Petrić
odgovara da je početkom 20 stoljeća prevladavala ideja prema
kojoj ljudi mijenjaju klimu lokalno, primjerice sječom šuma i
intenzivnom poljoprivredom.
Tada je rijetko tko razmišljao o tome da bi i ljudi mogli
izazvati globalne promjene. Bilo je pojedinaca koji su još krajem
19. stoljeća primijetili globalni utjecaj upotrebe fosilnih
goriva, ali njihova su razmišljanja bila odbacivana od kolega,
kaže Petrić.
Kasnih 1950-tih i tijekom 1960-tih godina izvršena su precizna
mjerenja ugljičnog dioksida u atmosferi koja su utvrdila njegov
rast. Uz to, postala je važna primjena kompjutera kojima su
izrađeni prvi modeli globalne klime uz pomoć kojih
je utvrđeno da bi povećanje udjela stakleničkih plinova
moglo povećati zagrijavanje.
Globalne promijene u okolišu rezultirat će i promjenama u
društvima
Kada je od 1980-tih globalna temperatura počela relativno naglo
rasti pojačao se širi interes znanosti, ali i medija.
Petrić ističe kako posljedica klimatskih promjena u budućnosti
neće biti samo ekstremni vremenski uvjeti u kojima ćemo
živjeti. Ekstreme u atmosferi najviše će osjetiti
tzv. zemlje trećeg svijeta što može, a vjerojatno i hoće,
rezultirati valom izbjeglica.
“Vremenske neprilike, odnosno njihove posljedice, bit će i
razlogom za izbijanje ratova. Drugim riječima, globalne promijene
u okolišu rezultirat će i promjenama u društvima”.
Ako uzmemo u obzir zadnjih tisuću godina, Hrvatska i
Europa proživljavale su tri klimatska ciklusa. Prvi je
srednjovjekovni klimatski optimum s toplijom klimom, drugi je
takozvano malo ledeno doba koje je trajalo otprilike od 1400. do
1850. godine, a nakon toga je uslijedilo toplije razdoblje koje
postaje sve toplije.
U svim navedenim razdobljima bilo je više oscilacija, ali i
dramatičnih učinaka na ljude, što sve intenzivnije istražuju
ekohistoričari.
Treba se pripremiti na još ekstremnije vremenske događaje
Petrić kaže da je u predindustrijsko doba učinak čovjeka na klimu
bio gotovo isključivo lokalan, no od 1960-tih imamo podatke koji
jasno ukazuju na sve veći utjecaj ljudi na klimatske promjene, a
od 1980-tih godina to sve više osjećamo na vlastitoj koži.
“Za one koji su, primjerice, prešli pet desetljeća života
dovoljno je sjetiti se godišnjih doba u njihovom djetinjstvu i
usporediti sa sadašnjim”.
No, klimatske promjene sasvim sigurno imaju i svoje neljudske
uzroke, poput sunčevog zračenja, vulkanskih erupcija, El
Niña, Sjeverno-atlantske oscilacije. Ipak, ljudski uzrok
postao je dominantan.
Ekohistoričari istražuju na koje načine su se ljudska društva
nosila s nekadašnjim izazovima. Na osnovu raznih podataka možemo
pretpostaviti još ekstremnije vremenske događaje od ovih koje
sada osjećamo i za njih se treba pripremiti, upozorava Petrić.