Svake godine u svijetu se proizvede gotovo 400 milijuna tona plastičnog otpada, a velik dio bačen je nakon samo nekoliko minuta korištenja.

Pregovarači se nadaju da će ove godine dogovoriti prvi svjetski sporazum o plastičnom onečišćenju, ali jednokratna plastika i dalje je jako popularna jer je jeftina i praktična, što ilustrira izazove s kojima je svijet suočen. Slijedi nekoliko primjera:

Bangkok

Na ulici Bangkoka prepunoj prodavača hrane, kupci čekaju u redu za popularne tradicionalne slastice.

Torte, zelene s listom pandana ili plave s leptir graškom, zapakirane su u prozirnim plastičnim vrećicama. Odmah do njih nizovi su taro pudinga u plastičnim kutijama.

Svaki dan to 40 godina staro poduzeće potroši najmanje dva kilograma jednokratne plastike.

„Plastika je jednostavna, praktična i jeftina”, rekao je 44-godišnji vlasnik tvrtke Watchararas Tamrongpattarakit.

Listovi banane bili su ranije uobičajeni za pakiranje hrane, ali su sve skuplji i sve ih je teže nabaviti. Uz to ih je koristiti jer se svaki mora oprati i provjeriti da nije probušen.

To „nije praktično za naš ritam prodaje”, rekao je Watchararas.

Tajland je počeo ograničavati korištenje jednokratne plastike prije pandemije, zatraživši od velikih maloprodajnih lanaca da prestanu dijeliti besplatne vrećice.

Ali tu politiku velikim se dijelom ignorira, osobito kad je riječ o uličnim prodavačima hrane.

Tajland proizvodi dva milijuna tona plastičnog otpada na godinu, po tajlandskom ministarstvu za kontrolu onečišćenja.

Svjetska banka procjenjuje da se 11 posto plastičnog otpada ne prikupi nego spali, baci na odlagališta ili završi u rijekama i oceanu.

Watchararas nastoji da kupci uzimaju manje vrećica, a neki sa sobom donesu vlastite posude ili torbe koje se mogu ponovno koristiti.

Ali Radeerut Sakulpongpaisal, njegov vjerni kupac 30 godina, rekla je da smatra plastiku „praktičnom” za korištenje.

„Isto tako razumijem utjecaj na okoliš”, rekla je.

Ali „vjerojatno je lakše i trgovini i kupcima”.

Lagos

Na tržnici Obalende, u srcu nigerijske ekonomske prijestolnice Lagosa, prazne vrećice za vodu pobacane su posvuda.

Svakoga dana Lisebeth Ajayi promatra kako deseci kupaca zubima poderu vrećice „čiste vode” i piju.

„Nemaju novca da si kupe vodu u boci, zato kupuju u vrećicama”, rekla je 58-godišnja prodavačica, koja prodaje boce i vrećice vode, sapune i spužve.

Dvije vrećice od pola litre vode prodaju se za 50 do 250 nairi (od 0.03 do 0.15 eura), u usporedbi sa 250 do 300 nairi za bocu od 7,5 decilitara.

Otkako su se pojavile 1990-ih, vrećice za vodu postale su velik onečišćivač okoliša širom Afrike, ali i dalje su popularne za piće, kuhanje i čak pranje.

Gotovo 200 tvrtki u Lagosu proizvodi vrećice, a nekoliko stotina više ih reciklira plastiku, ali ponuda jako nadmašuje kapacitete u toj zemlji koja ima malo javnih kanti za smeće i malo drži do edukacije o važnosti očuvanja okoliša.

Lagos je u siječnju zabranio jednokratnu plastiku, ali to za sada ima slab učinak.

UN procjenjuje da se u Nigeriji svaki dan baci do 60 milijuna vrećica za vodu.

Rio de Janeiro

Svakoga dana prodavači se šeću nekim od najljepših pješčanih plaža Rio de Janeira, noseći metalne spremnike s čajem od mate.

Rashlađeni napitak, s dodatkom voćnog soka, poslužuje se u plastičnim čašama.

„Konzumacija čaja od mate dio je kulture Rio de Janeira”, rekao je Arthur Jorge da Silva (47), tražeći kupce.

Priznao je da plastičnim čašama zagađuje okoliš. Brazil je bio četvrti najveći proizvođač plastičnog otpada na svijetu 2019.

Ali „teško je” pronaći pristupačne alternative, rekao je za AFP.

Preplanuo prodavač rekao je da prodavači čaja na plaži koriste plastiku koliko on pamti.

On plaća dolar za paket od 20 čaša, a kupcima piće naplaćuje 1,60 eura.

U kantama za smeće na plažama u Riju svakoga dana završi oko 130 tona smeća, ali plastiku se ne odvaja, a reciklira se samo tri posto otpada na godinu.

Evelyn Talavera (24) rekla je da nastoji počistiti za sobom kada odlazi s plaže.

„Moramo se brinuti o našem planetu, bacati smeće, čuvati okoliš.”

Plastične slamke zabranjene su u restoranima i barovima u Riju od 2018., a trgovine više ne moraju nuditi besplatne plastične vrećice, premda to mnoge i dalje čine.

Kongres razmatra i zakon koji bi zabranio svu jednokratnu plastiku.

Pariz

U Francuskoj je jednokratna plastika zabranjena od 2016., ali premda su proizvodi kao što su slamke i plastični pribor za jelo nestali, plastične vrećice tvrdoglavo opstaju.

Na tržnici Aligre štandovi su prepuni voća, povrća i hrpa vrećica spremnih za podjelu.

Većine imaju oznaku da ih se može ponovno koristiti i 100 posto reciklirati, a na nekima je navedeno da ih se može kompostirati ili da su proizvedene od prirodnih materijala.

No stručnjaci sumnjaju u ekološku relevantnost nekih od tih tvrdnji.

Prodavač Laurent Benacer svaki tjedan potroši kutiju od 2000 vrećica vrijednu 24 eura.

„U Parizu svatko traži vrećicu”, rekao je za AFP.

„Prestao sam ih koristiti, ali moji susjedi su nastavili pa sam i ja morao ponovno početi.”

Postoje alternative poput vrećica od papira, ali neki kupci jednostavno u to ne vjeruju.

„Plastične vrećice su praktične, ne prospe se sve posvuda”, naglasila je 80-godišnja Catherine Sale.

Dubai

U restoranu Allo Beirut u Dubaiju gomila plastičnih posuda čeka da budu napunjene i isporučene po gradu.

„Primamo više od 1200 narudžbi na dan”, rekao je menadžer za dostavu Muhamed Šanan.

„Koristimo plastične posude jer se mogu čvrsto zatvoriti i bolje čuvaju hranu”, rekao je.

Mnogi od 3,7 milijuna stanovnika Dubaija, koji rijetko izlaze po vrućini, oslanjaju se na dostavu svega i svačega, od benzina do kave.

Stanovnici Ujedinjenih Arapskih Emirata spadaju među najveće proizvođače otpada po stanovniku na svijetu.

A jednokratna plastika čini 40 posto sve plastike koju se koristi u zemlji.

Od lipnja zabranjene su jednokratne vrećice i nekoliko sličnih proizvoda. Iduće godine bit će zabranjena ambalaža od polistirena.

Allo Beirut razmišlja o korištenju posuda od kartona, što bi Youmna Asmar pozdravila.

Priznala je da je strašno koliko se plastike nakupi u njezinoj kanti za smeće nakon vikenda kada cijela obitelj naručuje dostavu. „Kažem si, ako svi to radimo, to je mnogo.”