Rano otkrivanje demencije jedan je od fokusa znanstvenika u posljednje vrijeme, a najnoviji alat za kognitivni screening je test od 46 pitanja.

Jedan uobičajeni pokazatelj kognitivnog pada je gubitak pamćenja. Ipak, važno je poznavati razliku kada je to rezultat starenja, a kada se radi o bolesti.

Upitnik koji su razvili australski istraživači bi mogao pomoći.

Kao i za svako od potencijalnih dijagnostičkih pomagala, upitniku je potrebna dodatna validacija u većim studijama, ali je nedavna procjena zaključila da je prihvatljivo točan, prenosi Nova.rs.

Navodi se da je do sada 526 ljudi testiralo upitnik iz kojeg se njihove sposobnosti boduju u šest domena: pamćenje, jezik, orijentacija, pažnja i koncentracija, izvršna funkcija i sposobnost kopiranja i crtanja geometrijskih figura.

Subjektivna procjena kognitivnih sposobnosti

Test bilježi procjene ispitanika u vezi s njihovim trenutnim mentalnim kapacitetima koji bi mogli biti rani znak upozorenja o opadanju kognitivnih sposobnosti, nagovijestiti demenciju ili barem staviti pojedinca u kategoriju većeg rizika kako bi se njegovo zdravlje moglo pažljivije pratiti.

Unatoč njegovom potencijalu, među znanstvenicima ne postoji jasan konsenzus o pouzdanosti ovakvih testova.

Budući da se radi o samoprocjeni, ljudi možda neće iskreno priznati promjene koje su primijetili u svom pamćenju ili govoru, ili ih čak nisu ni svjesni ako je bolest previše napredovala.

Ipak, standardizirani okvir testiran na velikom broju ljudi i procjenjivanje širokog spektra kognitivnih sposobnosti mogao bi pomoći liječnicima da prepoznaju suptilne promjene koje zahtijevaju daljnju pažnju.

Kako izgleda test za rano otkrivanje demencije?

Test se sastoji od 46 tvrdnji o postepenim promjenama koje su ljudi možda iskusili ili primijetili u posljednje dvije godine, kao što su poteškoće sa sluhom, koncentracijom ili jezikom.

Za svaku tvrdnju treba dati ocjenu koja opisuje vaše trenutne mentalne sposobnosti – treba označiti događa li se nešto “skoro uvijek”, “obično”, “povremeno”, “obično ne” ili “skoro nikad”.

Tim je utvrdio ono što kažu da bi moglo biti prilično solidan “granični” rezultat za prepoznavanje ispitanika s većim rizikom od demencije.

Ali sudionici u analizi su inače bili zdravi ljudi, starosti između 39 i 97 godina, koji su uključeni u stalne, longitudinalne studije starenja, tako da će istraživači morati pratiti njihov napredak u godinama koje dolaze.

U nastavku pogledajte koja su pitanja uključena.

Pred vama je 46 tvrdnji i svaku treba procijeniti događa li vam se iz vlastitog iskustva “skoro uvijek”, “obično”, “povremeno”, “obično ne” ili “skoro nikad”.

46 tvrdnji

1. Primijetio sam više poteškoća sa svojim jezičnim i govornim sposobnostima.

2. Imam značajne probleme s pamćenjem.

3. Teže mi je koncentrirati se na različite zadatke.

4. Teže mi je rješavati svakodnevne probleme koji se javljaju oko kuće.

5. Ne mogu se sjetiti gdje sam stavio stvari.

6. Češće gubim pojam o datumu.

7. Dogodi se da zaboravim ime osobe s kojom razgovaram čak i kad je poznajem.

8. Teško mi je ponoviti nešto što sam upravo čuo (npr. broj telefona, adresa itd.).

9. Zaboravljam detalje događaja koji se dogodio prije nekoliko tjedana.

10. Nisam organiziran kao nekada.

11. Lako se ometem i ne mogu pratiti razgovor ili filmsku radnju.

12. Sporiji sam u pisanju ili tipkanju.

13. Zaboravljam stvari koje namjeravam učiniti u bliskoj budućnosti.

14. Radim stvari ranije ili kasnije od vremena kad se očekuje da budu učinjene.

15. Stalno zaboravljam gdje sam parkirao auto na parkiralištu.

16. Imam problema s planiranjem stvari unaprijed i provođenjem tih planova na vrijeme.

17. Često zaboravljam osnovne stvari koje sam naučio u školi kad sam bio mlad.

18. Ponekad ne razumijem što drugi kažu, bez obzira na moju sposobnost sluha.

19. Veća je vjerojatnost da ću udariti u predmete ili ljude.

20. Imam više problema u donošenju odluka o svakodnevnim stvarima (npr. koju odjeću obući, koji predmet kupiti).

21. Drugi su mi rekli da se ponavljam (npr. pričam im istu priču ili postavljam ista pitanja).

22. Kada se vozim ili pješačim do svoje kuće, može se dogoditi da prođem pored svoje kuće, a da toga nisam svjestan.

23. Ne prepoznajem dobro poznate ličnosti (npr. glumac, pjevač, TV lik) koje sam znao.

24. Teško mi je nositi se s hitnim slučajevima u kućanstvu (npr. slavina koja curi, pauk u spavaćoj sobi itd.).

25. Zaboravljam nazive svakodnevnih predmeta (npr. kuhinjski pribor, kućni predmeti).

26. Moram se više truditi da zapamtim stvari koje sam čuo, pročitao ili vidio.

27. Ne mogu zadržati svoj um usmjeren na zadatak čak i ako sam uživao u njemu.

28. Ne mogu raditi dvije stvari odjednom (npr. prati suđe i razgovarati s nekim, voziti i slušati radio).

29. Češće zaboravljam koji je dan u tjednu.

30. Često zaboravljam kako koristiti uređaj ili alat koji sam nedavno naučio koristiti (npr. računalo, mobilni telefon).

31. Ne mogu pronaći adresu prijatelja ili rođaka na karti.

32. Više nisam dobar u igrama (npr. bridž, šah, karte, golf) ili nečemu drugom u čemu sam bio dobar.

33. Kad govorim, imam poteškoća pronaći prave riječi.

34. Moj rukopis se dramatično promijenio.

35. Kad gledam stare fotografije, ne mogu prepoznati neke od ljudi koje sam nekada znao.

36. Danas moram nešto pročitati nekoliko puta da bih razumio.

37. Ne obraćam pažnju na ono što se događa oko mene.

38. Možda neću moći točno kopirati crtež (npr. drvo, kuću itd.).

39. Ne mogu više raditi jednostavne aritmetičke proračune iz glave.

40. Ponekad se zbunim kako doći do određene prostorije (npr. kupaonice, spavaće sobe ili dnevnog boravka) u svom domu.

41. Ako me prekinu, ne mogu nastaviti razgovor odande gdje sam stao.

42. Kada vidim poznata mjesta ili zgrade, možda ih neću prepoznati.

43. Imao sam poteškoća dati nekome upute jer mi se rute miješaju.

44. Teško mi je zaustaviti nešto što sam tek počeo raditi.

45. Zaboravim imena svojih bliskih rođaka ili datume rođenja (npr. unučad, nećake).

46. Imam poteškoća koristiti stvari koje sam ranije normalno koristio (npr. električna četkica za zube, mikrovalna pećnica, kalkulator).