Lijevo ako ti se ne dopadaju i desno ako ti se sviđaju. Posredovanje partnera na društvenoj mreži Tinder započelo je prije 11 godina i osvojilo je svijet. No neki se žale da im je ova aplikacija uništila zdravlje.

I u prošlosti su ljudima na pamet padali svi mogući načini kako doći do partnera: od seoskih provodadžija, preko omladinskih klubova, dogovorenih sastanaka, novinskih oglasa.

Ali internet i upotreba pametnih telefona revolucionirali su posredovanje u traženju partnerice ili partnera za seksualne ili romantične kontakte, prenosi DW.

Berlinska psihologinja i stručnjakinja za partnersko posredovanje Pia Kabitzch kaže da je u nizu zemalja takozvani online-dating postao sastavni dio svakodnevice, naročito za mlađe generacije. “Anketa provedena 2023. pokazala je da je 79 posto osoba u starosnoj dobi između 16 i 29 godina već zakazivalo sastanke preko interneta, dok u starosnoj grupi između 30 i 49 isti odgovor dalo 66 posto ispitanika. Osim toga, najveći broj parova se danas zaista upozna na internetu.”

Tako su se upoznali i tridesetjednogodišnja Brazilka Giovana Idalgo Zanforlin i njena djevojka Julijana. Brazilka kaže da je zakazivanje sastanka preko aplikacija ili platformi često površno, ali istodobno i praktično. “Ne moraš nekamo odlaziti da bi upoznala nekoga. I odmah znaš koju seksualnu orijentaciju ima ta osoba.”

Algoritam odlučuje

Platforme za posredovanje partnera kao što su Tinder, Bumble ili Grindr funkcioniraju jednostavno. Korisnik napravi svoj profil s fotografijom i podacima o sebi, ali i o tome kakvu osobu traži. Algoritam spaja korisnike na temelju mjesta stanovanja, sklonosti i interesa.

Vodeća platforma na tržištu je Tinder. Osnovana je 2012. Aplikacija dostavlja prijedloge s profilima koji bi možda zanimali korisnike. Oni ih sortiraju lijevo ako im se ne dopadaju ili desno ako smatraju da su zanimljivi. Oni korisnici koji su se međusobno svrstali na desnu stranu, postigli su famozni match čime im se omogućuje kontakt preko chata.

Međutim prilika za match u stvarnosti ne znači da će se zaista i uspostaviti kontakt, ili da se neće prekinuti nakon razmjene nekoliko beznačajnih poruka. Kada je prije nekoliko godina objavljeno da Tinder primjenjuje takozvani Elo-Score kako bi izmjerio stupanj atraktivnosti korisnica i korisnika, to je izazvalo negodovanje.

“Čovjek se prodaje kao na tržnici”

Alfonso Rosales Garcia je prije dvije godine došao iz Španjolske u Berlin. On koristi aplikaciju Hinge, ali i kritizira površnost takvih aplikacija: “Čudno je, ponekad se osjećam kao da moram samog sebe prodati u nekoj trgovini.”

Taj 29-godišnji psihoterapeut ukazuje na paradoksalnost aplikacija za posredovanje partnera – ako dobro funkcioniraju one brzo gube svoje korisnike. “Ponuđači žele napraviti biznis od upoznavanja ljudi. Da nije tako, ne bi za novac korisnicima nudili više vidljivosti.”

I drugi korisnici su frustrirani nekim aspektima elektronske “burze partnera”. Pia Kabitzsch to potvrđuje. Ona je napisala bestseler “It’s a date!” Smatra da grešku ne treba tražiti samo u aplikaciji. “Korisnici sami odlučuju o tome kako će koristiti aplikaciju i kakva poznanstva će proisteći iz toga. Često su baš tu uzroci frustracije. Korisnici munjevito prelistavaju profile i onda se žale na površnost. Oni bez obrazloženja potpuno prekidaju komunikaciju (engleski pojam je Ghosting, prim. red), i to opravdavaju time da su aplikacije ionako neobavezne”, kaže ona.

Ovakvo sklapanje poznanstava ima i druge tamne strane. Kao i na ostalim društvenim mrežama postoji potencijal za stvaranje ovisnosti. Neki korisnici se ne mogu satima se odvojiti od aplikacije zbog naizgled beskonačnih mogućnosti. Svaki match je nova doza dopamina za mozak.

Psihički problemi se mogu povećati

Ako je izbor dostupnih profila prevelik to može preopteretiti i iscrpiti korisnika. U anglosaksonskoj psihologiji se to označava kao “Choice-Overload-Effekt”. Kao što u velegradu zbog mnoštva senzacija i lica opada mogućnost da nekoga primijetite, tako i kod velikog broja ponuđenih profila opada strpljenje i pažnja koja se poklanja svakom sljedećem kontaktu.

Provedena su i istraživanja koja pokazuju da ovakve aplikacije izazivaju stres i nezadovoljstvo, a u nekim slučajevima i zaoštravaju psihičke probleme. Elias Aboujaoude, profesor psihijatrije na Sveučilištu Stanford, ispitao je 1.300 korisnika aplikacije Tinder. Na medicinskom blogu Univerziteta on je u srpnju objavio: “Za ljude koji su suočeni sa psihičkim problemima izgleda da online-dating nije efektivan mehanizam za suočavanje s problemom”. Prof. Aboujaoude se već 15 godina bavi problematičnom upotrebom interneta i vidi sličnosti s ostalim društvenim mrežama koje mogu prouzročiti oboljenja kao što su depresija, anksioznost i smanjeni osjećaj samopouzdanja.

Da bi izbjegle negativne efekte, neke platforme već razmišljaju o određenim mjerama. ‘OKCupid’ zahtijeva od korisnika popunjavanje izrazito detaljnog upitnika, kako bi aplikacija mogla bolje prilagoditi rad korisniku. Aplikacija ‘Once’ na primjer nudi samo jedan kontakt dnevno, umjesto mnoštva ponuda koje zadržavaju korisnika satima uz aplikaciju.

Kvaliteta a ne kvantiteta

Korisnice i korisnici također mogu nešto učiniti protiv frustracije i nezdravog korištenja aplikacije. Kabitzsch savjetuje da korisnici sami sa sobom razjasne što se točno traži. Korisnici moraju izdvojiti dovoljno vremena za proučavanje profila koji su im ponuđeni. Ako se korisniku dogodi da netko s njim prekine kontakt bez riječi ili da dobije malo ‘lajkova’, onda mora sebe uvjeriti da to što je „odbijeno” nije on kao osoba, nego vrlo mali dio koji je ponuđen na uvid na aplikaciji.

Kabitzsch i sama vrlo dobro poznaje i ovisnički potencijal ovih aplikacija: “Čak sam jednom promašila stanicu, jer sam se zaigrala ‘Tinderom’.” Ona savjetuje da se redovno rade pauze u korištenju aplikacije, naročito ako osjetimo da nas mnoštvo ponuda opterećuje. Svjestan odnos prema takvim aplikacijama može biti odlučujući u tome hoćemo li zaista upoznati nekoga tko nam odgovara ili ćemo samo gubiti vrijeme.